Le Monde
From Wikipedia, the free encyclopedia
Le Monde (Svet; engl. ) francuske su dnevne popodnevne novine. To je glavna publikacija Le Monde grupe, koja je 2009. imala prosečan tiraž od 323.039 primeraka po izdanju, od kojih je oko 40.000 prodavano u inostranstvu. On ima svoju veb stranicu od 19. decembra 1995. godine i često je jedini francuski list koji se lako može dobiti u zemljama koje ne govore francuski. Smatra se jednim od francuskih autoritativnih novina, zajedno sa i . Le Monde je zaseban list od mesečne publikacije , nad kojom Le Monde ima 51% vlasništva, ali koja je urednički nezavisna.
Tip | Novine |
---|---|
Format | Berliner[1] |
Vlasnik | Grupa Le Monde |
Izdavač | Luj Drajfus |
Urednik | Žerom Fenogli |
Osnivanje | 1944. god.; pre 80 godina (1944) |
Jezik | Francuski |
Sedište | 80 Bulevar Ogist-Blanki, F-75707 Pariz Francuska |
Tiraž | 302.624 (štampa 2018) 160.000 (digitalno, 2018)[2] |
1950-6244 | |
Veb-sajt |
Le Monde je osnovao Huber Bev-Meri na zahtev Šarl de Gola (kao predsedavajućeg privremene vlade Francuske Republike) 19. decembra 1944. godine, ubrzo nakon oslobođenja Pariza, i objavljivan je neprekidno od svog prvog izdanja.
Novinarska strana lista ima kolegijalni oblik organizacije, u kojem većina novinara nije samo sa stalnim položajem, već su i finansijski akteri u preduzeću, i učestvuju na izborima za više rukovodstvo i više rukovodioce. Tokom 1990-ih i 2000-ih, La Vie-Le Monde grupa proširila se pod urednikom Žan-Mari Kolombanijem, nizom akvizicija. Međutim, njegova profitabilnost nije bila dovoljna da pokrije velika dužnička opterećenja koja su preuzeta za finansiranje ove ekspanzije, i tražini su novi investitori tokom 2010. godine, kako bi sprečio stečaj kompanije. U junu 2010. godine, investitori Matje Pigas, Pjer Berže i Gzavje Nil stekli su kontrolni udeo u novinama.[3]
Za razliku od drugih svetskih novina kao što je Njurok tajms, Le Monde je tradicionalno bio usredsređen na nuđenje analiza i mišljenja, za razliku od tradicionalnih nastojanja autoritativnih listova. Stoga se smatralo da je manje važno da list nudi maksimalno pokriće vesti, nego da nudi promišljenu interpretaciju trenutnih događaja. Na primer, na desetu godišnjicu potonuća Rejnbou voriora, novine su direktno implicirfale Fransou Miterana, koji je u to vreme bio francuski predsednik, u operaciju. Poslednjih godina novine su uspostavile veće razgraničenje između činjenica i gledišta.[4]