Istorija Brazila
From Wikipedia, the free encyclopedia
Istorija Brazila počinje sa autohtonim narodima Brazila. Evropljani su stigli u Brazil na početku 16. veka. Prvi Evropljanin koji je uspostavio suverenitet nad domorodačkim zemljama koje su deo onoga što je sada teritorija Federativne Republike Brazil na kontinentu Južne Amerike bio je Pedro Alvares Kabral (c. 1467/1468 - c. 1520) dana 22. aprila 1500. godine pod pokroviteljstvom Kraljevine Portugalije. Brazil je od 16. do početka 19. veka bio kolonija i deo Portugalskog carstva. Zemlja se proširila na jug duž obale i na zapad duž Amazona i drugih unutrašnjih reka od prvobitnih 15 kolonija donatorskih kapetanija uspostavljenih na severoistočnoj obali Atlantika istočno od Tordesiljske linije iz 1494. (približno 46. meridijana zapadno), koja je razdvajala portugalsko područje na istoku od španskog domena na zapadu, iako je Brazil tokom jednog perioda bio kolonija Španije.[1] Granice zemlje su finalizovane tek početkom 20. veka.
Dana 7. septembra 1822. zemlja je proglasila nezavisnost od Portugalije i postala carstvo Brazila. Vojnim udarom 1889. osnovana je Prva brazilska republika. Zemlja je doživela dva perioda diktature: prvi tokom Vargasove ere (1930–1934 i 1937–1945) i drugi tokom vojne vladavine (1964–1985) pod brazilskom vojnom vladom.