Hermesijanakt
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hermesijanakt (starogrčki: ), iz grada Kolofona u Maloj Aziji, bio je grčki elegijski pesnik koji je živeo tokom helenističkog razdiblja. Bio je mlađi prijatelj i učenik Filete s Kosa.[1] Tačne godine njegovog rođenja i smrti nisu poznate, a Pausanija naslućuje da je živeo za vreme Filipa II i Aleksandra Velikog i da više nije bio živ kad je Lizimah porušio Kolofon (302. pne.).[2] Danas se pretpostavlja da se Hermesijanakt rodio negde oko 340. pne.,[3] odnosno da je živeo početkom 3. veka pne.[4]
Glavno Hermesijanaktovo delo bila je zbirka elegija u tri knjige, koju je posvetio svojoj dragoj, koja se zvala Leontija, pa je pesnik celoj zbirci dao naslov Leontija (Λεόντιον).[5] Od te je pesme u Atenejevoj Gozbi sofista sačuvan jedan fragment od nekih stotinu stihova.[6] Stihovi odišu melanholijom i popisuju mitske i historijske pesnike i filozofe koji su pre njega voleli i slavili žene.[1] Među njima su Orfej, Fileta s Kosa, Pitagora, Sokrat i Aristip, zatim Homer (koji je u pesmi "uparen" s Penelopom), Hesiod (s "Eejom"), te Anakreont i Alkej, koji se, dakako anahrono, nadmeću za Sapfinu ljubav.[4] U odlomku se zapažaju neke tipične karakteristike helenističke poezije, kao što je zanimanje za retke reči i izraze, za ljubav, posebno nesrećnu, te za etiologiju.[4] Hermesijanaktova poezija, koju karakteriše smena jakih emocija i nežnih tonova, uživala je veliki ugled kod savremenika, a visoko su je cenili i rimski pesnici Avgustovog doba. Hermesijanakta navode i Pausanija,[7] Partenije[8] i Antonin Liberal.[9]
Na drugom mestu Pausanija kaže da je Hermesijanakt napisao i jednu elegiju o kentauru Euritionu.[10] Nije pouzdano utvrđeno je li ovaj Hermesijanakt i autor pesme pod naslovom Persijska povest (Περσικά), koja se spominje na jednoj sholiji uz Nikandrove Životinjske otrove ili, se, pak radi o nekom mlađem pesniku istog imena.[5]