Seksualno uznemiravanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Spolno uznemiravanje[1] ili seksualno uznemiravanje oblik je spolnog nasilja[2] koje uključuje svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja prema drugoj osobi koje je uvjetovano njezinim spolom ili rodom, a koje predstavlja povredu njezina dostojanstva i stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja.[3] Verbalno uznemiravanje sastoji se od eksplicitnih ili implicitnih seksualnih komentara, prostačkih šala, neumjesnih telefonskih poziva seksualne naravi ili ležernih seksualnih prijedloga.[4] Neverbalno uznemiravanje može uključivati nedolične geste ili izlaganje pornografskim sadržajima. Fizičko uznemiravanje seksualne prirode podrazumijeva nepoželjan tjelesni kontakt – od dodira, glađenja i šaptanja do prisiljavanja na spolni odnos. Spolno uznemiravanje uključuje i obećavanje nagrade u zamjenu za seksualne usluge.[5] Neki oblici seksualnog uznemiravanja često se i ne prepoznaju kao uznemiravajući jer su toliko uobičajeni da se uzimaju kao dio kulture.[4] Zbog prevladavajuće kulture čest je pravni i društveni nesrazmjer poimanja seksualnog uznemiravanja.
Seksualno uznemiravanje može se dogoditi u mnogim društvenim okruženjima i na mjestima poput radnog mjesta, doma, škole ili crkve. Nasilnici ili žrtve mogu biti bilo kojeg spola ili roda.
U većini modernih pravnih sustava seksualno je uznemiravanje nezakonito. Iako se smatra da je blaži oblik nasilja od spolnog zlostavljanja i silovanja, i seksualno uznemiravanje kažnjava se zatvorskom kaznom; hrvatski kazneni zakon ovako navodi:[1] »Tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.« Po istom zakonu sankcionira se osvetnička pornografija i to zatvorom do jedne godine ako su intimne snimke nastale uz pristanak podijeljene s trećom osobom, a zatvorom do tri godine ako su računalnim mrežama postale dostupne većem broju ljudi.[6]
Zakoni koji se odnose na seksualno uznemiravanje obično ne zabranjuju zadirkivanje, nenamjerne komentare ili manje izolirane incidente pod uvjetom da ne ugrožavaju opći kodeks ponašanja.[nedostaje izvor] Na radnom mjestu uznemiravanje se može smatrati ilegalnim ako je učestalo ili ozbiljno, te tako stvara neprijateljski nastrojeno ili neprijatno radno okruženje, ili ako rezultira nepovoljnim ishodom za karijeru žrtve – degradiranjem na nepovoljnije radno mjesto, suspenzijom ili otkazom.
Seksualno uznemiravanje koje čini poslodavac oblik je nezakonite diskriminacije prilikom zapošljavanja. Za mnoga poduzeća ili organizacije sprječavanje seksualnog uznemiravanja i obrana zaposlenika od optužbi za seksualno uznemiravanje postali su ključni ciljevi donošenja pravnih odluka.
Prema istraživanju Centra za ženske studije iz 2021. godine dvije trećine žena u Hrvatskoj doživjele su spolno uznemiravanje na poslu: neželjene seksualne primjedbe (90 %), sugestivne komentare i šale (65 %), požudno gledanje u dijelove tijela, neželjeno grljenje ili ljubljenje (50 %), pozive seksualne prirode (40 %), primanje neželjenog eksplicitnog sadržaja (15 %) itd. U šezdeset posto slučajeva nasilnik je bila izravno nadređena osoba, a tek je svaka peta žrtva prijavila uznemiravanje.[7] Istraživanje iz 2001. pokazalo je da je svaka šesnaesta studentica bila teže pogođena, na primjer seksualnom ucjenom za ocjenu, a svaka treća doživjela je neki oblik spolnog uznemiravanja.[2] U Europi se 18 % djevojaka i 8 % mladića susrelo s nekim oblikom seksualnog nasilja.[2]