Primorska Hrvatska (kneževina)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Primorska Hrvatska, Kneževina Hrvatska ili Dalmatinska Hrvatska naziv je za kneževinu koja se, počevši od 9. stoljeća, nalazila na području nekadašnje rimske pokrajine Dalmacije, a izvorno je obuhvaćala prostor od Velebita do Cetine, kao i u unutrašnjosti do Neretve (župe Imota i Livno), preko Vrbasa i Vlašića (župa Pliva) do porječja rijeke Bosne, te dobar dio gornjeg Pounja (župa Pset). Neki povjesničari su romantičarski pokušavali taj prostor proširiti na zapadu čak na područje Istre (južno od rijeke Raše te istarske otoke Cres i Lošinj), no kako ne postoje relevantni povijesni izvori, suvremena povijesna znanost odbacuje takve tvrdnje. Zapadna se granica tek mnogo kasnije. u doba kralja Dmitra Zvonimira prostirala do kvarnerskog otoka Krka. Usto, u to je područje kneževina pripadala i stara pokrajina Gacka, koja se protezala u unutrašnjost do Une i Kupe. Pokrajina Gacka bila je podijeljena na tri župe: Gacku, Liku i Krbavu. Njome je upravljao ban, dok je svim ostalim krajevima upravljao izravno knez.
|
Pleme Hrvati u Dalmaciji se spominju nakon što su Slaveni došli na ove prostore i nakon ratova koji je Karlo Veliki vodio. Osnovali su Primorsku Hrvatsku pokorivši ostale Slavene u Dalmaciji, a s vremenom ime Hrvat su prihvatili i ostali Slaveni u tadašnjoj Dalmatinskoj Hrvatskoj, postupno se šireći prema sjeveru i zapadu. Hrvatska je bila vazalna zemlja Franačke za vrijeme Karla Velikog, a kasnije i Istočne Franačke.