Ostrogon
grad u Mađarskoj / From Wikipedia, the free encyclopedia
Ostrogon ili Ostrigon[1] (mađarski: Esztergom, latinski: Strigonium, njemački: Gran, poljski: Ostrzyhom, slovački: Ostrihom, turski: Estergon, rumunjski: Strigoniu) je grad na sjeveru Mađarske udaljen oko 50 km od Budimpešte. Ostrogon leži na desnoj obali Dunava, koji na tom dijelu tvori granicu sa Slovačkom, nalazi se u Komoransko-ostrogonskoj županiji.
Ostrogon | |||
---|---|---|---|
| |||
Regija | Srednje Podunavlje | ||
Županija | Komoransko-ostrogonska | ||
Površina | 100.35 km2 | ||
Zemljopisne koordinate | 47°47′08″N 18°44′25″E | ||
Stanovništvo (2001.) | |||
- Ukupno | 30,928 | ||
- Gustoća | 308.2 st./km2 | ||
Pošta | 2500-2509 | ||
Pozivni broj | 33 | ||
Službena stranica | www.esztergom.hu | ||
Pogled na Ostrogon iz zraka |
Hrvati iz Erčina ovaj grad zovu Ostrogon, stanovnika zovu Ostrogonac i Ostrogonkinja, pridjev je ostrogonski, dok Hrvati u Senandriji ovaj grad zovu Ostrigon, a stanovnika zovu Ostrigonac i Ostrigonka, pridjev je ostrigonski.[1] Nazočnost Hrvata u ovim krajevima ostala je u prezimenu Ostrogonac. Javilo se kao oznaka kad su se Hrvati koji su doselili u ove krajeve preselili u Bačku oslobođenu od Turaka.
Ostrogon je bio glavni grad Mađarskog kraljevstva te potom i Hrvatsko-ugarskog kraljevstva između 10. i 13. stoljeća. Bio je kraljevski grad sve dok tadašnji mađarski kralj Bela IV. nije prvo premjestio svoj dvor u Višegrad te poslije u Budim.
Ostrogon je i danas sjedište primasa katoličke crkve u Mađarskoj, zbog tog Ostrogon zovu mađarski Rim ili Sion, on je bio i sjedište Mađarskog ustavnog suda. Ostrogonska crkvena riznica -Keresztény Múzeum, najveća je takva zbirka u cijeloj Mađarskoj. Grad je poznat i po svojoj katedrali koja je najveća u Mađarskoj. Ostrogon je poznat i iz epa Nibelunški prsten, tamo se spominje kao Atilino sjedište (Etzel).
Novija znamenitost grada je most Marije Valerije (mađ. Mária Valéria híd), koji povezuje Ostrogon s gradom Štúrovo u Slovačkoj, podignut 1895. godine. Most su njemačke trupe prilikom povlačenja 1944. godine, porušile, obnovljen je tek 2001. godine uz pomoć Europske unije.