Indoktrinacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Indoktrinacija (iz latinskog: doctrina - "nauk") je proces usađivanja ideja, stavova, kognitivnih strategija ili profesionalne metodologije (vidi doktrina).[1] Od obrazovanja (edukacije) obično se razlikuje po tome što se od indoktrinirane osobe očekuje da ne preispituje i da kritički ne analizira naučene dogme.[2] Kao takav, izraz indoktrinacija može se upotrijebiti pogrdno, često u kontekstu edukacije, političkih stavova, teologije ili religijske dogme. Izraz indoktrinacija je povezan s izrazom socijalizacija; indoktrinacija uobičajeno ima negativnu konotaciju, dok se socijalizacija odnosi na kulturološko ili edukativno učenje.
Kao pogrdni izraz, indoktrinacija podrazumijeva prisiljavanje ljudi da se ponašaju i razmišljaju u skladu s određenom ideologijom.[3] Neki sekularni kritičari vjeruju da sve religije indoktriniraju svoje sljedbenike, kao djecu, što se ističe kod religijskog ekstremizma. Sekte poput Scijentologije primjenjuju testove osobnosti i pritisak drugih sljebenika kako bi indoktrinirali nove članove.[4] Neke religije održavaju ceremonije primanja za djecu od 13 godina i mlađu, poput Bar-mizve, krizme i japanskog Shichi-Go-Sana. U budizmu, dječake koji u hramovima pomažu redovnicima potiče se da slijede vjeru još dok su mladi. Kritičari religije, poput Richarda Dawkinsa, smatraju da su djeca religioznih roditelja često nepošteno indoktrinirana.[5]