Pasivni transport
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pasivni transport je kretanje biohemijskih i drugih atomskih ili molekulskih materija preko ćelijskih membrana, bez potrebe za unos energije. Za razliku od aktivnog transporta, ne zahtijeva potrošnju ćelijske energije, jer je umjesto toga vođena tendencijom sistema da raste entropijski. Stopa pasivnog transporta ovisi o propusnosti ćelijske membrane, koja, pak, ovisi o organizaciji i karakteristikama membranskih lipida i proteina.[1][2][3][4][5]
Postoje četiri glavna načina pasivnog transporta: jednostavna difuzija, olakšana difuzija, filtriracija i osmoza.