Geoffrey Chaucer
engleski pjesnik i autor iz 14. stoljeća / From Wikipedia, the free encyclopedia
Geoffrey Chaucer (oko 1343 - 25. oktobar 1400) je bio engleski pjesnik, filozof, pisac, birokrat i diplomat.[1][2] Nazivan je "ocem engleske književnosti", ili, alternativno, "ocem engleske poezije".[3] Bio je prvi pisac koji je sahranjen u nečemu što se od tada naziva Poet's Corner, u Vestminsterskoj opatiji.[4] Chaucer je stekao slavu kao filozof i astronom, komponujući naučnu raspravu o astrolabu za svog 10-godišnjeg sina Luisa. Zadržao je karijeru u državnoj službi kao birokrata, dvorjanin, diplomata i član parlamenta.
Geoffrey Chaucer | |
---|---|
Rođenje | oko 1343. |
Smrt | 25. oktobar 1400(1400-10-25) (56–57 godina) |
Zanimanje | Pjesnik, filozof, pisac, birokrat i diplomat |
Poznat(a) po | Kanterburijske priče |
Među Chaucerovim mnogim drugim djelima su Knjiga o vojvotkinji, Kuća slave, Legenda o dobrim ženama i Troilo i Kresida. Smatra se ključnim u legitimizaciji književne upotrebe srednjeg engleskog kada su dominantni književni jezici u Engleskoj još bili anglo-normanski francuski i latinski.[5] Chaucerov savremenik Thomas Hoccleve ga je slaviokao "the firste fyndere of our fair langage" (tj. prvog sposobnog da pronađe poetiku na engleskom).[6][7] Gotovo dvije hiljade engleskih riječi su prvi put potvrđene u Chaucerovim rukopisima.
Najpoznatije djelo mu je Kanterburijske priče[8] (The Canterbury Tales). Također, bio je prvi autor koji je predstavio umjetnost engleskog jezika, a ne latinskog i francuskog.