Cistinoza
From Wikipedia, the free encyclopedia
Cistinoza je bolest lizosomskog skladištenja koju karakterizira abnormalno nakupljanje cistina, oksidiranog dimera aminokiseline cisteina.[2] To je genetički poremećaj koji slijedi model autosomno recesivnog nasljeđivanja. Riječ je o rijetkom autosomno recesivnom poremećaju koji je posljedica nakupljanja slobodnog cistina u lizosomima, što na kraju dovodi do unutarćelijskog stvaranja kristala u tijelu. Cistinoza je najčešći uzrok Fanconijevog sindroma u dječjoj dobnoj skupini. Fanconijev sindrom se javlja kada je funkcija ćelija u bubrežnim tubulima oštećena, što dovodi do abnormalnih količina ugljikohidrata i aminokiselina u urinu, prekomjernog mokrenja i niskog nivoa kalija i fosfata.
Cistinoza (Bolest skladištrnja cistina)[1] | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | E72.0 |
ICD-9 | 270.0 |
DiseasesDB | 3382 |
eMedicine | ped/538 |
MeSH | D003554 |
Cistinoza je prva dokumentirana genetička bolest koja pripada grupi poremećaja bolesti lizosomskih skladištenja.[3] Cistinozu uzrokuju mutacije gena CTNS, koji kodira cistinozin, lizosomski membranski specifični transporter za cistin. Unutarćelijski metabolizam cistina, kao što se događa sa svim aminokiselinama, zahtijeva njegov transport kroz ćelijsku membranu. Nakon razgradnje, endocitozirani protein na cistin unutar lizosoma, on se normalno transportuje u citosol. Ali ako postoji nedostatak u proteinskom nosaču, cistin se nakuplja u lizosomima. Kako je cistin visoko netopiv, kada se njegova koncentracija u lizozomima tkiva povećava, njegova rastvorljivost premašuje se odmah i nastaju kristalni talozi u skoro svim organima.[4]
Međutim, napredovanje bolesti nije povezano sa prisustvom kristala u ciljanim tkivima. Iako oštećenje tkiva može ovisiti o nakupljanju cistina, mehanizmi oštećenja tkiva nisu u potpunosti poznati. Povećani unutarćelijski cistin duboko narušava oksidativni metabolizam i status glutationa u ćeliji, što dovodi do promijenjenog mitohondrijskog metabolizma energije, autofagija i apoptoza.[5]
Cistinoza se obično liječi cisteaminom, koji je propisan za smanjenje nakupljanja intralizomskih cistina.[6] Međutim, otkriće novih patogenih mehanizama i razvoj životinjskog modela bolesti mogu otvoriti mogućnosti za razvoj novih modaliteta liječenja za poboljšanje dugoročne prognoze.[3]