Bizantijska arhitektura
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bizantijska arhitektura predstavlja arhitekturu Bizantijskog Carstva, koje je poznato i kao kasno Rimsko carstvo ili Istočno Rimsko Carstvo. Ovaj naziv koriste moderni historičari prilikom označavanja srednjovijekovnog Rimskog Carstva, koje se razvilo kao prepoznatljivi kulturni i umjetnički entitet sa središtem u Konstantinopolju novom središtu carstva nakon Rima. Kao i kod bizantijske umjetnosti, rana bizantijska arhitektura je bila samo nastavak tradicije rimske arhitekture, pa zbog toga historičari umjetnosti nisu bili u stanju uspostaviti oštru liniju njihovog arhitektonskog stilskog razdvajanja. Tokom više od 11 vijekova postojanja, Bizantijsko Carstvo (koje je objedinjavalo bogatu grčko-rimsku tradiciju) je imalo ogroman utjecaj na evropsku i bliskoistočnu arhitekturu, te je na taj način bilo glavna osnova za kasniji razvoj renesansne i osmanlijske arhitektonske tradicije. Ovo doba arhitekture može se grubo podijeliti u tri faze: rana, srednja i kasna (komnenska i paleološka) epoha.
Ovaj članak je dio serije o historiji arhitekture |
Neolitska arhitektura |
Stara egipatska arhitektura |
Sumerianska arhitektura |
Klasična arhitektura |
Stara grčka arhitektura |
Rimska arhitektura |
Bizantijska arhitektura |
Srednjovijekovna arhitektura |
Romanska arhitektura |
Gotička arhitektura |
Renesansna arhitektura |
Barokna arhitektura |
Neoklasična arhitektura |
Neogotička arhitektura |
Moderna arhitektura |
Postmoderna arhitektura |
Članci u kategoriji o arhitekturi |