Električna otpornost i provodnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Električna otpornost (oznaka ρ), zastarjeli naziv specifični električni otpor, je fizička veličina koja opisuje svojstvo materije da se opire proticanju električne struje.[1][2][3] Električna otpornost je recipročna električnoj provodnosti. Može se odrediti merenjem električnoga otpora , dužine električnog provodnika u smeru električne struje i površine njegovog poprečnog preseka , to jest:

Merna jedinica električne otpornosti je om metar (Ωm).
Najmanju električnu otpornost imaju superprovodnici, potom električni provodnici, poluprovodnici i elektroliti, a najveću električni izolatori. Osim od vrste materije otpornost zavisi i od primesa u materiji, temperaturi, strukturi materije, tako na primer otpornost vode u tečnom stanju jako zavisi od koncentracije rastvorenih soli (ukupne rastvorene materije).[4]
Remove ads
Električna provodnost
Električna provodnost (oznaka σ), zastareli naziv specifična električna provodljivost, je fizička veličina koja opisuje svojstvo materije da provodi električnu struju. Električna provodnost je recipročna električnoj otpornosti. Može se odrediti merenjem električne provodljivosti , dužine električnog provodnika u smeru električne struje i površine njegovog poprečnog preseka , to jest:
Merna jedinica električne provodnosti je simens po metru ().
Najveću električnu provodnost imaju superprovodnici, potom električni provodnici, poluprovodnici i elektroliti, a najmanju električni izolatori. Osim od vrste materije, provodnost zavisi i od primesa u materiji, temperaturi, strukturi materije, na primer provodnost vode u tečnom stanju jako zavisi od koncentracije rastvorenih soli (ukupne rastvorene materije). [5]
Električna otpornost i provodnost nekih materije
Lista ispod pokazuje električnu otpornost, električnu provodnost i temperaturni koeficijent električnog otpora za različite materijale na 20 °C (293 K):
Remove ads
Gustina otpornosti
U nekim vidovima primene gde je težina predmeta veoma važna, gustina otpornosti proizvoda je važnija od apsolutno niske otpornosti – često postoji mogućnost da se napravi deblji provodnik da bi se kompenzovalo za veću otpornost; i stoga je niska gustina otpornosti materijala proizvoda poželjna. Na primer, kod nadzemnih električnih vodova na velika rastojanja, aluminijum se često koristi umesto bakra () jer jer je lakši a ima približno istu provodnost.
Srebro, mada ima najmanju otpornost od svih metala, ima visoku gustinu i stoga se ponaša slično sa bakrom, ali je daleko skuplje. Kalcijum i alkalni metali imaju podesne vrednosti gustine otpornost ali se retko koriste kao provodnici usled njihove velike reaktivnosti sa vodom i kiseonikom (i odsustva fizičke jačine). Aluminijum je daleko stablniji. Berilijum se ne koristi zbog toksičnosti.[26] (Čist berilijum je isto tako veoma krt.) Stoga je aluminijum obično najpodesniji metal kad su težina i cena provodnika kriterijumi.
Remove ads
Reference
Literatura
Spoljašnje veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads