From Wikipedia, the free encyclopedia
Hidrazin (diazan) neorgansko jedinjenje je sa formulom . On je bezbojna zapaljiva tečnost sa mirisom sličnom amonijaku. Hidrazin je veoma toksičan i veoma je nestabilan, osim ako se njime rukuje u rastvoru. Godine 2002. je proizvedeno oko 260.000 tona.[12] Hidrazin se uglavnom koristi kao agens za formiranje pene u pripremi polimernih pena, a nalazi i znatnu primenu kao prekurzor za polimerizacione katalizatore i lekove. Osim toga, hidrazin se koristi u raznim raketnim gorivima i za pripremu gasnih prekurzora koji se koriste u vazdušnim jastucima. Hidrazin se koristi u nuklearnim i konvencionalnim električnim centralama u sistemima vodene pare kao sakupljač kiseonika, kojim se kontrolišu koncentracije rastvorenog kiseonika radi redukovanja korozije.
| |||
| |||
Hydrazine hydrate | |||
Nazivi | |||
---|---|---|---|
Sistemski naziv
Hidrazin[1] | |||
Drugi nazivi | |||
Identifikacija | |||
3D model () |
|||
B00770 | |||
Bajlštajn | 878137 | ||
100.005.560 | |||
broj | 206-114-9 | ||
Gmelin Referenca | 190 | ||
KEGG[3] | |||
MeSH | Hydrazine | ||
MU7175000 | |||
UNII | |||
UN broj | 2029 | ||
Svojstva | |||
Molarna masa | |||
Agregatno stanje | Bezbojna tečnost | ||
Gustina | |||
Tačka topljenja | |||
Tačka ključanja | |||
0,67 | |||
Napon pare | 1 (na 30,7°C) | ||
Kiselost (pKa) | 8,10[6] | ||
Baznost (pKb) | 5,90 | ||
Indeks refrakcije () | 1,46044 (na 22°C) | ||
Viskoznost | 0,876 | ||
Struktura | |||
Oblik molekula (orbitale i hibridizacija) | Trougano piramidalni na | ||
Dipolni moment | 1,85 D[7] | ||
Termohemija | |||
Standardna molarna entropija | 121,52 | ||
Std entalpija formiranja (Δ⦵298) |
50,63 −1 | ||
Opasnosti | |||
Bezbednost prilikom rukovanja | ICSC 0281 | ||
GHS grafikoni | |||
GHS signalna reč | Opasnost | ||
H226, H301, H311, H314, H317, H331, H350, H410 | |||
P201, P261, P273, P280, P301+310, P305+351+338 | |||
EU klasifikacija (DSD) |
T+ [8] | ||
R-oznake | R45, R10, R23/24/25, R34, R43, R50/53 | ||
S-oznake | S53, S45, S60, S61 | ||
NFPA 704 | |||
Tačka paljenja | 52 °C (126 °F; 325 K) | ||
24 to 270 °C (75 to 518 °F; 297 to 543 K) | |||
Eksplozivni limiti | 1.8–99.99% | ||
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC): | |||
LD50 (LD50) |
59–60 mg/kg (oralno u pacovima, miševima)[9] | ||
LC50 (LC50) |
260 ppm (pacov, 4 hr) 630 ppm (pacov, 1 hr) 570 ppm (pacov, 4 hr) 252 ppm (miš, 4 hr)[10] | ||
SAD zdravstvene granice izlaganja (NIOSH): | |||
PEL (dozvoljivo) |
TWA 1 ppm (1.3 mg/m3) [koža][11] | ||
REL (preporučeno) |
Ca C 0.03 ppm (0.04 mg/m3) [2-sata][11] | ||
IDLH (neposredna opasnost) |
Ca [50 ppm][11] | ||
Srodna jedinjenja | |||
Srodna jedinjenja |
Amonijak | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 ° [77 °], 100 ). | |||
verifikuj (šta je ?) | |||
Reference infokutije | |||
Hidrazin formira monohidrat koji ima veću gustinu (1,032 3) od anhidratnog materijala.
Hidrazin se može formirati iz dva molekula amonijaka uklanjanjem jednog vodonika po molekulu. Svaka podjedinica je piramidalnog oblika. rastojanje je 1,45 Å (145 ), i molekul poprima konformaciju.[13] Rotaciona barijera dva puta veća od etana. Ova strukturna svojstva su slična gasovitom vodonik peroksidu, koji poprima zakrivljenu antiklinalnu konformaciju, i takođe ima jaku rotacionu barijeru.
Hidrazin ima bazna (alkalna) hemijska svojstva, slična amonijaku:
sa vrednostima:[14]
(za amonijak = 1,78 x 10−5)
Hidrazin se teško deprotonuje:[15]
Toplota sagorevanja hidrazina u kiseoniku (vazduhu) je 194,1 x 105 .[16]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.