Kadidžih-Bagum (1842–1850) sestra Mula Radžab Alija[1][2]
Затвори
Bab je bio trgovac iz Širaza u Kadžirskom Iranu koji je 1844. godine, u svojoj dvadest četvrtoj godini, tvrdio da je Božji glasnik. Preuzeo je titulu Bab (/bɑːb/; arap.), što znači „kapija” ili „vrata”, referenca povezana sa obećanim dvanaestim Mahdijem ili al-Kaimom. Suočio se sa protivljenjem persijske vlade, koja ga je na kraju pogubila, kao i hiljade njegovih sledbenika, koji su bili poznati kao babisti.
Bab je sastavio brojna pisma i knjige u kojima je izneo svoje tvrdnje i definisao svoje učenje s delom korena u šejhizmu i samim tim hurufizmu koristeći brojne numeričke proračune. Uveo je ideju o onome kojim će se Bog očitovati, mesijanskoj figuri koja će doneti veću poruku od njegove vlastite.[3]
Za bahajiste, Bab vrši sličnu ulogu kao Ilija ili Jovan Krstitelj; prethodnik ili preteča koji je trasirao put svojoj religiji. Bahaula, osnivač bahajske vere, bio je Babov sledbenik i tvrdio je 1863. godinu da je ispunjenje Babovog proročanstva, 13 godina nakon Babove smrti.
Bab je rođen 20. oktobra 1819. (1. muharem 1235. AH) u Širazu u trgovačkoj porodici srednje klase. Njegovo ime po rođenju je bilo Ali Muhamed. Otac mu je bio Muhamed Rida, a majka Fatima (1800–1881), ćerka istaknutog trgovca u Širazu. Kasnije je postala bahaista. On je postao siroče kada mu je otac umro, dok je bio sasvim mlad, a njegov ujak Hadži Mirza Sajid Ali, trgovac, ga je odgajio.[4][5] On je potomak Muhameda, sajid, preko Husejna ibn Alija preko oba roditelja.[6][7][8] U Širazu ga je ujak poslao u mekteb, osnovnu školu, koju je pohađao šest ili sedam godina.[9][10] Negde između 15 i 20 godine pridružio se ujaku u porodičnom poslu, trgovačkoj kući, i postao trgovac u gradu Bušeru u Iranu, blizu Persijskog zaliva.[4][9] Neki od njegovih ranijih radova ukazuju na to da nije uživao u poslu i umesto toga se posvećivao proučavanju verske literature.[9] Jedan od njegovih savremenih sledbenika opisao ga je kao „veoma uzdržanog i [nikada] ne bi izgovorio ni reč osim ako je to apsolutno neophodno. Nije čak odgovarao ni na naša pitanja. On je neprestano je bio zaokupljen vlastitim mislima, i preokupiran ponavljanjem svojih molitvi i stihova. On je opisan su kao zgodan čovek sa tankom bradom, obučen u čistu odeću, koji je nosio zeleni šal i crni turban.”[11]
Browne, Edward Granville (1961). The Bábí Religion (на језику: енглески). Cambridge University Press. стр.220. ISBN9780521043427. Приступљено 20. 9. 2017.
Browne, E.G. (1890). „Babism”. Religious Systems of the World: A Contribution to the Study of Comparative Religion. London: Swann Sonnenschein. стр.333—53. Приступљено 21. 2. 2007.