![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/23/Chlorpromazine-2D-skeletal.png/640px-Chlorpromazine-2D-skeletal.png&w=640&q=50)
Tipični antipsihotik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tipični antipsihotici (prva generacija antipsihotika, konvencionalni antipsihotici, klasični neuroleptici, tradicionalni antipsihotici, glavni trankvilajzeri) su klasa antipsihotičkih lekova koji su razvijeni tokom 1950-tih i koji su korišćeni za tretiranje psihoze (posebno, šizofrenije).[1][2] Tipični antipsihotici su primenljivi za tretman akutne manije, agitacije, i drugih stanja. Prvi tipični antipsihotici koji su ušli u kliničku upotrebu su fenotiazini. Druga generacija antipsihotika je poznata kao atipični antiphihotici.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/23/Chlorpromazine-2D-skeletal.png/640px-Chlorpromazine-2D-skeletal.png)
Obe generacije lekova blokiraju receptore u moždanom dopaminskom signalnom putu, mada u poređenju sa tipičnim, atipični antipsihotici su manje skloni uzrokovanju ekstrapiramidalnog invaliditeta motorne kontrole, koji obuhvataju pokrete tela poput obolelih od Parkinsonove bolesti, telesnu ukočenost i nekontrolisane tremore.[3] Ovi abnormalni telesni pokreti mogu da postanu permanentni, čak i nakon prestanka tretmana.