Strani kvark
From Wikipedia, the free encyclopedia
Strani kvark (engl. ) ili kvark (od njegovog simbola, s) treći je najlakši od svih kvarkova, tipa elementarni čestica. Strani kvarkovi se nalaze u subatomskim česticama zvanim hadroni. Primer hadrona koji sadrže strane kvarkove su kaoni (K), strani D mezoni (D), sigma barioni (Σ) i druge strane čestice.
Kompozicija | Elementarna čestica |
---|---|
Statistike | Fermionski |
Generacija | Druga |
Interakcije | Jaka, slava, elektromagnetna sila, gravitacija |
Simbol | s |
Antičestica | Strange antiquark (s) |
Teorije | Mari Gel-Man (1964) Džordž Cvejg (1964) |
Otkriven | 1968, |
Masa | 7001950000000000000♠95+9 −3 MeV/c2[1] |
Raspad u | Gornji kvark |
Naelektrisanje | −1/3 e |
Boja naboja | Da |
Spin | 1/2 |
Slabi izospin | LH: −1/2, RH: 0 |
Slabi hipernaboj | LH: 1/3, RH: −2/3 |
Prema IUPAP-u, simbol je službeni naziv, dok naziv strani kvark treba smatrati samo za mnemonik.[2] Naziv postranično (engl. ) je takođe korišten, jer kvark ima 3 vrednost od 0, dok (gornji) i (donji) kvarkovi imaju vrednosti od +1/2 i −1/2 respektivno.[3]
Zajedno sa čarobnim kvarkom, on je deo druge generacije materije i ima električni naboj od −1/3 e i golu masu od 7001950000000000000♠95+9
−3 MeV/c2.[1] Kao i svi kvarkovi, i strani kvark je elementarni fermion sa spinom 1/2, i doživljava sve četiri fundamentalne interakcije: gravitaciju, elektromagnetizam, slabe interakcije i jake interakcije. Antičestica stranog kvarka je strani antikvark (koji se ponekad naziva antistranim kvarkom ili jednostavno ), koja se od njega razlikuje samo po tome što neka od njenih svojstava imaju jednaku veličinu ali suprotan znak.
Prva strana čestica (čestica koja sadrži strani kvark) otkrivena je 1947. godine (kaons), ali postojanje samog stranog kvarka (kao i gornjeg i donjeg kvarka) su tek 1964. godine postulirali Mari Gel-Man i Džordž Cvejg da bi objasniti klasifikacionu shemu osmostrukog puta hadrona. Prvi dokazi o postojanju kvarkova prikupljeni su 1968. godine u eksperimentima dubokog neelastičnog raspršivanja u Stanfordskom linearnom akceleratorskom centru. Ovi eksperimenti potvrdili su postojanje gornjih i donjih kvarkova, i po analogiji stranih kvarkova, jer su oni neophodni za objašnjavanje osmostrukog puta.