![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4c/Sri_Ramana_Maharshi_-_Portrait_-_G._G_Welling_-_1948.jpg/640px-Sri_Ramana_Maharshi_-_Portrait_-_G._G_Welling_-_1948.jpg&w=640&q=50)
Ramana Maharši
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ramana Maharši /ˈrʌmənə ˈməhʌrʃi/ (30. decembar 1879 – 14. april 1950) bio je indijski mudrac[1] i jivanmukta (oslobođeno biće).[2] On je rođen kao Venkataraman Ijer, ali je poznatiji po imenu Bagavan Sri Ramana Maharši.[3][note 1]
Ramana Maharši | |
---|---|
![]() Ramana Maharši in svojim kasnim 60-im | |
Puno ime | Ramana Maharshi |
Ime po rođenju | Venkataraman Ijer |
Druga imena | Venkataraman Iyer |
Datum rođenja | 30 decembar 1879(1879-12-30) |
Mesto rođenja | Tiručuzi, Virudunagar Indija |
Datum smrti | 14. april 1950.(1950-04-14) (70 god.) |
Mesto smrti | Sri Ramana Ašram, Tiruvanamalaj, Tamil Nadu Indija |
Prebivalište | Indija |
Državljanstvo | indijsko |
Zanimanje | filozof |
On je rođen je u sadašnjem Tiručuliju, Tamil Nadu, Indija. Godine 1895. u njemu se probudila privlačnost prema svetom brdu Arunačala i 63 Najanmara se probudilo u njemu,[4] a 1896. godine, u svojoj 16 godini, imao je „iskustvo smrti” kad je postao svestan „struje” ili „sile” (avesam) koju je prepoznao kao svoje istinsko „ja” ili „biće”,[web 1][5] i koju je kasnije identifikovao sa „lični Bog, ili Isvara”,[web 1] tj. Šiva. To je rezultiralo stanjem koje je kasnije opisao kao „stanje uma Isvare ili jnani”.[web 1][note 2] Šest nedelja kasnije napustio je kuću svog ujaka u Maduraju i putovao do svete planine Arunačala, u Tiruvannamalaj, gde je preuzeo ulogu sanjasina (iako nije formalno iniciran), i ostao je tu do kraja života.
Ubrzo je privukao bakte koji su ga smatrali avatarom i koji su dolazili kod njega za daršan („vid Božji”), a u kasnijim godinama oko njega je rastao ašram, gde su posetioci dobijali upadesa („duhovno poučavanje”)[7] putem tihog sedenja u njegovoj blizini postavljajući pitanja.[8] Od tridesetih godina prošlog veka njegovo učenje je popularizovano na Zapadu, što je rezultiralo svetskim priznanjem kao prosvetljenog bića.[9]
Ramana Maharši je odobrio brojne staze i prakse,[3] ali je preporučio samoispitivanje kao glavno sredstvo za uklanjanje neznanja i povinovanja samosvesti,[web 2][10] zajedno sa bakti (predanošću) ili predajom sebi.[web 2]