Miastenija gravis
From Wikipedia, the free encyclopedia
Miastenija gravis je autoimuna bolest koja se manifestuje zamaranjem i slabošću skeletnih mišića. Uzrok joj je poremećaj prenosa podražaja sa živca na mišić u području neuromišićne veze.[1]
Myasthenia gravis | |
---|---|
Devijacija oka i srozani kapak osobe sa myasthenia gravis koja pokušava da otvori kapke | |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | Neurologija |
MKB-10 | G70.0 |
MKB-9-CM | 358.0, 358.01 (in crisis) |
OMIM | 254200 |
DiseasesDB | 8460 |
MedlinePlus | 000712 |
eMedicine | neuro/232 emerg/325 (emergency), med/3260 (pregnancy), oph/263 (eye) |
Patient UK | Miastenija gravis |
MeSH | D009157 |
Orphanet | 589 |
Neuromišićne bolesti čini velika grupa oboljenja živaca i mišića. Miastenija gravis je bolest kod koje nema promena na živcima i mišićima, ali postoji poremećaj u prenosu podražaja sa živca na mišić, što uzrokuje pojavu mišićne slabosti. Ona je ujedno jedno od najprepoznatljivijih i najkarakterističnijih neuroloških oboljenja.[2][3]
Naziv joj potiče od latinske reči „myasthenia“, kojom se označava slabost mišića, i reči „gravis“, što znači ozbiljna, teška. Prvi opis bolesnika s miastenijom u svom je izveštaju dao 1672. godine Thomas Willis (1621—1675.), engleski lekar poznat po svojim studijama živčanog sistema.