Međunarodna finansijska korporacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Međunarodna finansijska korporacija (engl. ) međunarodna finansijska institucija je koja nudi investicione, savetodavne i usluge upravljanja imovinom kako bi podstakla razvoj privatnog sektora u manje razvijenim zemljama. IFC je član Grupe Svetske banke sa sedištem u Vašingtonu u Sjedinjenim Državama.
Međunarodna finansijska korporacija | |
---|---|
Osnovana | 20. jul 1956. god.; pre 67 godina (1956-07-20) |
Datum osnivanja | 20. jul 1956. god.; pre 67 godina (1956-07-20) |
Tip | Razvojna finansijska institucija |
Pravni status | Sporazum |
Namena | Razvoj privatnog sektora, Redukcija siromaštva |
Sedište | Vašington, SAD |
Članovi | 185 zemalja |
Izvršni podpredsednik & CEO | Makhtar Diop[1] |
Matična organizacija | Grupa Svetske Banke |
Veb-sajt | ifc.org |
Osnovana je 1956. godine, kao ogranak privatnog sektora Grupe Svetske banke, radi unapređenja ekonomskog razvoja ulaganjem u profitne i komercijalne projekte za umanjenje siromaštva i podsticanje razvoja.[2][3][4] Cilj IFC-a je da stvori mogućnosti za ljude da izbegnu siromaštvo i postignu bolji životni standard mobilizacijom finansijskih resursa za privatna preduzeća, promovisanjem pristupačnih i konkurentnih tržišta, pružanjem podrške preduzećima i drugim subjektima iz privatnog sektora i stvaranjem radnih mesta i pružanjem potrebnih usluga onima koji su pogođeni siromaštvom ili na drugi način ranjivi.[5]
Od 2009. godine, IFC se usredsredio na niz razvojnih ciljeva na koje se očekuje da će njegovi projekti imati u fokusu. Njeni ciljevi su povećanje održivih poljoprivrednih mogućnosti, poboljšanje zdravstvene zaštite i obrazovanja, povećanje pristupa finansiranju mikrofinansiranja i poslovnih klijenata, unapređenje infrastrukture, pomoć malim preduzećima u rastu prihoda i ulaganje u klimatsko zdravlje.[6]
IFC je u vlasništvu i njime upravljaju zemlje članice, ali ima svoje izvršno rukovodstvo i osoblje koje obavlja njegovo normalno poslovanje. To je korporacija čiji su deoničari vlade članice koje obezbeđuju uplaćeni kapital i imaju pravo glasa o njenim pitanjima. Prvobitno je bio finansijski integrisaniji sa Grupom Svetske banke, ali kasnije je IFC uspostavljen odvojeno i na kraju je dobio ovlašćenje da deluje kao finansijski autonomni entitet i donosi nezavisne investicione odluke.
Organizacija nudi niz usluga finansiranja duga i kapitala i pomaže kompanijama da se suoče sa rizikom, uzdržavajući se od učešća u upravljačkom svojstvu. Korporacija takođe nudi savete kompanijama o donošenju odluka, proceni njihovog uticaja na životnu sredinu i društvo, i odgovornom ophođenju. Ona savetuje vlade o izgradnji infrastrukture i partnerstava radi dalje podrške razvoju privatnog sektora.
Korporaciju svake godine procenjuje nezavisni procenjivač. Izveštaj o proceni 2011. godine prepoznao je da su njene investicije dobro poslovale i smanjile siromaštvo, ali je preporučio korporaciji da eksplicitnije definiše siromaštvo i očekivane ishode kako bi bolje razumela njegovu efikasnost i strateški pristupila smanjenju siromaštva. Ukupna ulaganja korporacije u 2011. iznosila su 18,66 milijardi dolara. U 2011. je IFC posvetio 820 miliona dolara za savetodavne usluge za 642 projekta i držao likvidnu imovinu u vrednosti od 24,5 milijardi dolara. IFC je u dobrom finansijskom položaju i dobio je najviše ocene od dve nezavisne agencije za kreditni rejting u 2018. godini.[7]
IFC je često pod kritikama nevladinih organizacija da nije u mogućnosti da prati svoj novac zbog upotrebe finansijskih posrednika. Na primer, izveštaj Oksfam Internašonala i drugih nevladinih organizacija iz 2015. godine, „Patnja drugih”, ustanovi je da IFC nije sprovodio dovoljno dubinske analize i upravljanja rizikom u mnogim od svojih ulaganja u nezavisne zajmodavce.[8]
Ostale kritike fokusiraju se na prekomerni rad IFC-a sa velikim kompanijama ili bogatim pojedincima koji već mogu da finansiraju svoje investicije bez pomoći javnih institucija poput IFC-a, i takva ulaganja nemaju adekvatan pozitivan razvojni uticaj. Jedan primer koji nevladine organizacije i kritični novinari često navode je da je IFC saudijskom princu omogućio finansiranje hotela sa pet zvezdica u Gani.[9]