Zvučni talasi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Još je starogrčki filozof Aristotel smatrao da se zvuk i svetlost prostiru kroz vazduh slično talasima na morskoj površini. Takođe je mislio, da ni svetlost ni zvuk ne mogu da se prostiru bez supstancijalne sredine tj. vazduha. Naime, tek u XVII veku je eksperimentatorima pošlo za rukom da “proizvedu” vakuum. Ispod staklenog zvona je bio postavljen mehanički sat, čije kucanje je prestalo da se čuje nakon izvlačenja vazduha. Što se tiče zvuka, Aristotel je bio u pravu.
Uzrok svakog zvuka su vibracije, brzi pokreti, oscilovanje čestica sredine koje prenose energiju. Zvučne vibracije možemo direktno da osetimo. Dovoljno je da rukom dodirnemo zvučnik ili na primer bubanj pa da osetimo vibracije elastične površine. U fizičkom smislu, zvuk je jednostavno mehaničko pobuđivanje materijalne sredine koja može biti u bilo kom agregatnom stanju, odnodno vazduh – ili bilo koji drugi gas, čvrsto telo ili tečnost.