From Wikipedia, the free encyclopedia
Kljunorošci (lat. ) su porodica ptica iz reda [1], nekada klasificirane u red modrivrana iz kojih su izdojene zajedno sa porodicom . Po građi tela i izgledu su slični tukanima, ali su nesrodni. Ta sličnost se može pripisati konvergentnoj evoluciji. Po Sibli-Ahlkvistovoj taksonomiji kljunorošci se svrstavaju u zaseban red .
Kljunorošci Vremenski raspon: Kasni miocen do sadašnjosti | |
---|---|
Malabarski sivi kljunorožac | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Bucerotiformes |
Porodica: | Bucerotidae , 1815 |
Rodovi | |
Ove ptice su jedine ptice kojima su prva dva vratna pršljena (aksis i atlas) spojena, verojatno zbog vrlo velikog kljuna karakterističnog za ovu porodicu. Kljun je dugačak i zakrivljen nadole, a vrhovi vilica se spajaju i formiraju „klešta”. Unutarnji oštri rubovi su nazubljeni. Mnoge vrste na kljunu imaju kacigu koja je u svom najjednostavnijem obliku samo greben, a kod ostalih se razvila u posebnu strukturu koja može biti raznih oblika. Ponekad je čak i veća od samog kljuna. Kod mladih jedinki je kaciga uvek delomično razvijena, a kod odraslih mužjaka je veća i potpunija nego kod ženki. Kod svih vrsta osim jedne se kaciga sastoji od tanke navlake keratina i unutarnjih koštanih podupirača. Oglašavaju se nazalno prostim kvocanjem, zviždanjem, hukanjem, brujanjem ili piskavim vrištanjem, pa je moguće da kaciga ima ulogu i u oglašavanju.
Mogu da narastu od 30 do 160 cm, zajedno sa izduženim središnjim repnim perima kod šljemastog kljunorošca. Mogu da teže od 85 g do 4,5 kg i da imaju raspon krila od 1,8 m. Mužjak je 10% veći od ženke i ima 15-20% duži kljun. Perje je crne, bele, sive ili smeđe boje, a kljunorošci često imaju kombinacije ovih boja. Goli delovi na licu, vratu i oko očiju često su jarko obojeni.
Kljunorošci postaju polno zreli između prve i šeste godine života. Teritorije oko gnezda, koje mogu biti veličine od 10 ha do 100 km kvadratnih, brane oglašavanjem. Većina ih je monogamna. Gnijezda su prirodne šupljine u drveću, ali i na zemljanim i stenovitim odsecima. Kod svih vrsta, osim dve vrste koje žive na tlu, ženka zatvara ulaz u rupu i ostavlja samo uski prorez da bi joj mužjak mogao dodavati hranu. Ostatke hrane i otpatke izbacuju kroz istu rupu. Ženke većih vrsta snesu 1-2 jajeta, a kod manjih do 8. Inkubacija traje 25-40 dana, a mladunci ostaju u gnijezdu 45-86 dana. Nakon što se mladi izlegu, ženka probija zid, a kod nekih vrsta roditelji ponovo zagrade ptiće unutra.[2][3]
Nastanjuju podsaharsku Afriku, Arapsko poluostrvo, Pakistan, Indiju, jugoistočnu Aziju i ostrva istočno od Nove Gvineje. Staništa su im šume i savane. Postoji 57 vrsta u 14 rodova. Dve filipinske vrste su kritično ugrožene, sedam drugih vrsta je ugroženo.[4]
Familiju je uveo (kao ) francuski polihistor Konstantin Samjuel Rafinesk 1815. godine.[5][6] Postoje dve podfamilije: sadrži dva kljunorošca u jednom rodu, i sadrži sve ostale taksone. Tradicionalno oni se svrstavaju u red (čime su takođe obuhvaćeni vodomari, modrovrane, pupavci i pčelarice). U Sibli-Alkvistovoj taksonomiji, kljunorošci su doduše odvojeni od u nihov zasebni red, , sa podfamilijama definisanim na nivou familija. Imajući u vidu da su gotovo jednako udaljeni od modrovrana, vodomara i pupavaca kao što su trogoni,[7] izabrani aranžman je više stvar ličnog ukusa nego dobro uspostavljene taksonomske prakse. Sve što se može reći sa razumnom izvesnošću je da bi postavljanje kljunorošaca izvan a trogona unutar bilo pogrešno.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.