Istorija pismenosti
From Wikipedia, the free encyclopedia
Istorija pismenosti prati razvoj izražavanja jezika slovima ili drugim oznakama,[1] kao i studije i opise tih dešavanja.
U istoriji razvijanja sistema pisanja u različitim ljudskim civilizacijama, potpunijim sistemima pisanja prethodio je protopisanje, sistemi ideografskih ili ranih mnemoloških simbola (simbola ili slova koji olakšavaju pamćenje). Istinito pisanje, u kojem je kodiran sadržaj jezičke izreke, tako da drugi čitalac može da rekonstruiše sa priličnim stepenom tačnosti tačno zabeležene zapise, kasniji je razvoj. Ono se razlikuje od protopisanja, koje obično izbegava kodiranje gramatičkih reči i priloga, te je otežano ili čak nemoguće rekonstruisati tačno značenje koje je pisac imao na umu, osim ako se veći deo konteksta zna unapred. Jedan od najranijih oblika pismenog izražavanja je klinopis.[2]