Karanfilić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Karanfilić, klinčić, karanfilovac, (lat. ) tropsko je drvo od kojeg se aromatični začin dobija sušenjem cvetnih štapića. Drvo karanfila je visine 10-14 m, usko i zimzeleno. Izbočine su dugačke 1 - 1,5 cm, četvrtastog oblika i na vrhu zatvorene. Ova biljka vodi porijeklo sa Molučkih ostrva. Danas se najviše uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, na Madagaskaru, Sri Lanci i u Maleziji.[2]
Karanfilić | |
---|---|
Cvet klinčića | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Kladus: | Tracheophytes |
Kladus: | Angiospermae |
Kladus: | Eudicotidae |
Kladus: | Rosids |
Red: | Myrtales |
Porodica: | Myrtaceae |
Rod: | Syzygium |
Vrsta: | S. aromaticum |
Binomno ime | |
Syzygium aromaticum | |
Sinonimi[1] | |
|
Neotvoreni pupoljci se uzimaju neposredno pre cvijeta, tj. čim pupoljci postanu svijetli. Uklanjaju se iz drveta upotrebom bijele pamučne tkanine koja se koristi za žetvu. Zatim, na nekoliko dana, suši na zemlji dok ne dobije karakterističnu smeđu boju. Tokom 17. i 18. vijeka Holanđani su namjerno uklonili brojna karanfilova stabla kako bi stvorili monopol i povećali cijenu tog začina[3]. Koristi se za začinjavanje jela od mesa, kao što su pečenje svinje, divljač i tamne juhe (gulaš), neke vrste kobasica, kao i za začinjavanje kuvanog vina[4]. Razblaživanje klinčića daje ulje koje se koristi u stomatologiji kao anestetik i antiseptik. Bubrezi mogu sniziti nivo šećera u krvi, štenci imaju jaka antioksidativna svojstva. Koristi se i u parfimeriji i za parfimranje sapuna. U Dalmaciji, klinčić je neizostavan dio mesnih saftova. Klinčićev karakterističan miris i oštar aromatski ukus su veoma dominantni. Prilikom upotrebe klinčića treba voditi računa da intenzivan ukus ne prevlada začinjenim jelom , pa je najbolje koristiti mlinac s klinčićima i postepeno dozirati. Slaže se sa ruzmarinom, narom, pimentom.