Karolinška umetnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Karolinška umetnost odnosi se na umetničko stvaralaštvo Franačkog carstva u periodu dugom oko 120 godina, od 780. do 900. godine, za vreme vladavine Karla Velikog i njegovih neposrednih potomaka. Ovaj se period popularno naziva karolinška renesansa. Umetničko stvaralaštvo bilo je podređeno potrebama dvora i grupe važnih manastira pod carskom zaštitom. Sačuvani primerci izvan ovog kruga uticaja pokazuju značajni pad u kvalitetu izrade i sofisticiranosti dizajna. Karolinška umetnost stvarala se u nekoliko centara koji se danas nalaze u Francuskoj, Nemačkoj, Austriji, severnoj Italiji i Holandskim zemljama, a na nju su značajno uticali drugi umetnički pravci preko misionarskih centara, od insularne umetnosti Britanskih ostrva do vizantijskih umetnika koji su, čini se, živeli u karolinškim centrima stvaranja.
Bio je to prvi korenit pokušaj oživljavanja i kopiranja klasične mediteranske umetnosti u oblicima i stilovima na području Severne Evrope, što je rezultiralo fuzijom klasičnih i nordijskih elemenata u jedan raskošan i dostojanstven stil. Posebno je važno uvođenje kvalitetnog i sigurnog prikazivanja ljudske figure, što je otvorilo put kasnijem razvoju romanike i najzad gotike na Zapadu. Karolinška umetnička era čini deo razdoblja u srednjovekovnoj umetnosti poznata kao „predromanika”. Nakon prilično haotičnog intervala posle karolinške vladavine, nova otonska dinastija oživljava karolinšku umetnost carskog dvora od 950. godine na dalje, te je dodatno razvija u vlastiti umetnički stil poznat kao otonska umetnost.