![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4d/Benjamin_McLane_Spock_%25281976%2529.jpg/640px-Benjamin_McLane_Spock_%25281976%2529.jpg&w=640&q=50)
Bendžamin Spok
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bendžamin Spok (engl. ) (2. maj 1903 — 15. mart 1998) je bio američki pedijatar[1] i levičarski politički aktivista[2] čija knjiga Nega beba i dece (1946) je jedna od najprodavanijih knjiga dvadesetog veka, koja je prodata u preko 50 miliona primeraka do vremena njegove smrti, i prevedena na 39 jezika. Prodaja je dostigla nivo od 500,000 kopija za šest meseci nakon inicijalnog objavljivanja 1946.[3] Pretpostavka knjige je da majke „znaju (o bebama) više nego što misle da znaju.”[4] Spokovi saveti i preporuke o roditeljstvu revolucionisali su roditeljsko vaspitanje u Sjedinjenim Državama, i on se smatra jednim od najpoznatijih i najuticajnijih Amerikanaca 20. veka.[5][6]
Bendžamin Spok | |
---|---|
![]() Bendžamin Spok | |
Datum rođenja | 2. maj 1903. |
Mesto rođenja | Nju Hejven Konektikat |
Datum smrti | 15. март 1998.(1998-03-15) (94 год.) |
Mesto smrti | La Hoja Kalifornija |
Državljanstvo | SAD |
Delovanje | Pedijatrija, psihoanaliza |
Potpis | |
![]() |
Spok je bio prvi pedijatar koji je proučavao psihoanalizu kako bi pokušao da razume potrebe dece i porodičnu dinamiku. Njegove ideje o brizi o deci uticale su na nekoliko generacija roditelja da budu fleksibilniji i ljubazniji prema svojoj deci i da ih tretiraju kao osobe. Međutim, njegove teorije su takođe bile široko kritikovane od strane kolega zbog toga što se previše oslanjaju na anegdotske dokaze, a ne na ozbiljna akademska istraživanja.[7] Nakon što je prošao kroz samoopisanu „konverziju u socijalizam“, Spok je postao aktivista u pokretima Nove levice i protiv Vijetnamskog rata tokom 1960-ih i ranih 1970-ih, što je kulminiralo njegovom trkom za predsednika Sjedinjenih Država kao kandidat Narodne stranke 1972. Vodio je kampanju za maksimalnu platu, legalizovani abortus i povlačenje trupa iz svih stranih zemalja. U to vreme, njegove knjige su kritikovali konzervativci zbog propagiranja permisivnosti i očekivanja trenutnog zadovoljelja, optužba koju je Spok negirao.[8]
Spok je takođe osvojio zlatnu olimpijsku medalju u veslanju 1924. dok je pohađao Univerzitet Jejl.[9]