From Wikipedia, the free encyclopedia
Mir Ališer Navoj (9. februar 1441 – 3. januar 1501), takođe poznat kao Nizam-al-Din ʿAli-Šir Heravi[n 1] (Čagatajaki turkijski/pers. ), bio je turkijski[1] pesnik, pisac, političar, lingvista, mistik i slikar[2] koji je bio najveći predstavnik čagatajske književnosti.[3][4]
Ališer Navoj | |
---|---|
Puno ime | Nizam al-Din Ališer Navoj |
Ime po rođenju | Nizām al-Din Alisher Navaiy |
Datum rođenja | 9. februar 1441. (Islamski kalendar: Ramadan 17, 844) |
Mesto rođenja | Herat Timuridsko carstvo |
Datum smrti | 3. januar 1501 (Islamski kalendar: Džumada II 12, 906) (starost 59) |
Mesto smrti | Herat Timuridsko carstvo |
Zanimanje | Pesnik, pisac, političar, lingvista, mistik i slikar |
Navoj je smatrao da su čagatajski i drugi turkijski jezici bili superiorni u odnosu an persijski u pogledu književne primene, što je neuobičajeno gledište za to vreme. On je branio takvo gledište u svom radu pod nazivom Upoređivanje dva jezika. On je naglašavao svoje verovanje u bogatstvo, preciznost i kovnost turkijskog rečnika za razliku od persijskog.[5]
Ališer je služio kao javni administrator i savetnik svog sultana, Huseina Bejkaraha. Takođe je bio graditelj za koga se navodi da je osnovao, obnovio ili obdario oko 370 džamija, medresa, biblioteka, bolnica, karavansaraja i drugih obrazovnih, pobožnih i dobrotvornih ustanova u Horasanu. U Heratu je bio odgovoran za 40 karavansaraja, 17 džamija, 10 rezidencija, devet kupaonica, devet mostova i 20 bazena.[6]
Među Ališerovim najpoznatijim građevinama su mauzolej mističnog pesnika iz 13. veka, Farida al-Dina Atara, u Nišapuru (severoistočni Iran) i Kalasijska medresa u Heratu. On je bio jedan od instrumentalnih doprinosioca arhitekturi Herata, koja je, po rečima Renea Gruseta, postala „Firenca onoga što se s pravom naziva Timuridskom renesansom”.[7] Štaviše, bio je promotor i pokrovitelj učenja, umetnosti i pisma, muzičar, kompozitor, kaligraf, slikar i vajar, i tako slavan pisac da ga je Bernard Luis, poznati istoričar islamskog sveta, nazivao „turskim Čoserom”.[8]
Navoj je jedan od najomiljenijih pesnika među centralnoazijskim turkijskim narodima. Generalno se smatra najvećim predstavnikom književnosti na čagatajskom jeziku.[3][4] Njegovo vladanje čagatajskim jezikom bilo je takvo da je postao poznat kao „jezik Navoja“.[3]
Iako su sve primene modernih centralnoazijskih etnonima na ljude Navojevog vremena anahrone, sovjetski i uzbekistanski izvori smatraju Navoja etničkim Uzbekom.[9][10][11] Prema Muhamedu Hajdaru, koji je napisao Tarikh-i-Rashidi, Ališer Navoj je bio potomak ujgurskih Bakši pisara,[12] što je navelo neke izvore da Navoja nazivaju potomkom Ujgura.[4][13][14] Međutim, drugi naučnici kao što je Kazujuki Kubo se ne slažu sa ovim stavom.[15][16]
Sovjetski i uzbekistanski izvori smatraju da je Navoj značajno doprineo razvoju uzbekistanskog jezika i smatraju ga osnivačem uzbekistanske književnosti.[9][10][17][18] Početkom 20. veka, sovjetska lingvistička politika je čagatajski jezik preimenovala u „starouzbekistanski“, što je, prema Edvardu A. Olvortu, „jako izobličio književnu istoriju regiona“ i korišćeno je da bi autorima kao što je Ališer Navoj dao uzbekistanski identitet.[19]
U decembru 1941, ceo Sovjetski Savez je proslavio Navojevu petstogodišnjicu.[20] U Lenjingradu koji su blokirali nacisti, jermenski orijentalista Josif Orbeli vodio je festival posvećen Navoju. Nikolaj Lebedev, mladi specijalista istočnjačke književnosti koji je patio od akutne distrofije i više nije mogao da hoda, posvetio je poslednje trenutke svog života čitanju Navojeve pesme Sedam putnika.[21]
Mnoga mesta i institucije u Uzbekistanu i drugim zemljama Centralne Azije nose imena po Ališeru Navoju. Navojska oblast, grad Navoj, Nacionalna biblioteka Uzbekistana nazvana po Ališeru Navoju,[22] Ališer Navojeva opera i baletski teatar, stanica taškentskog metroa Ališer Navoj i Međunarodni aerodrom Navoj – svi su nazvani po njemu.
Godine 2021, održana je međunarodna duhovna manifestacija posvećena 580. godišnjici Ališir Navoja u Kući prijateljstva u Nur-Sultanu, Kazahstan.[23]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.