Aerobni organizam ili aerob je organizam koji može da opstane i raste u kiseoničnom okruženju.[1] U kontrastu s tim, anaerobni organizam (anaerob) je svaki organizam kome nije neophodan kiseonik za rast. Neki anaerobi negativno reaguju, čak i umiru, ako je prisutan kiseonik.[2]
Aerobne i anaerobne bakterije se mogu identifikovati uzgojom u eprovetama sa tioglikolatnim bujonom : 1: Obligatnim aerobima je neophodan kiseonik, jer oni ne mogu da fermentišu ili vrše respiraciju anaerobno. Oni se prikupljaju pri vrhu epruvete gde je najviša koncentracija kiseonika.
2: Obligatni anaerobi bivaju zatrovani kiseonikom, tako da se oni sakuplaju na dnu epruvete gde je koncentracija kiseonika najniža.
3: Fakultativni anaerobi mogu da rastu sa i bez kiseonika, jer oni mogu da metabolišu aerobnim ili anaerobnim putem. oni se sakupljaju uglavnom na vrhu jer se aerobnom respiracijom generiše više ATP nego bilo fermentacijom ili anaerobnom respiracijom.
4: Mikroaerofilima je potreban kiseonik, jer oni ne mogu da fermentišu ili dišu anaerobno. Međutim, oni bivaju zatrovani pri visokim koncentracijama kiseonika. Oni se sakupljaju u gornjem delu epruvete, ali ne na samom vrhu.
5: Aerotolerantnim organizmima nije neophodan kiseonik, jer oni mogu da vrše anaerobni metabolizam. Za razliku od obligatnih anaeroba oni ne bivaju zatrovani kiseonikom. Oni se mogu naći ravnomerno raspoređeni širom epruvete.