Španska kolonizacija Amerike
процес колозниације америчког контиента од стране империјалне Шпаније / From Wikipedia, the free encyclopedia
Prekomorska ekspanzija pod Krunom Kastilje pokrenuta je pod kraljevskom vlašću, a prvi su je realizovali španski konkvistadori. Izvršena je invazija Amerika i nove teritorije su inkorporirane u Špansko carstvo, s izuzetkom Brazila, Kanade, severoistoka Sjedinjenih Država i još nekoliko malih zemalja Južne Amerike i Kariba. Kruna je stvorila civilne i verske strukture za administraciju regiona. Motivacija za kolonijalnu ekspanziju bila je trgovina i širenje katoličke vere putem preobražavanja autohtonih žitelja.[1]
Počevši od prispeća Kristofora Kolumba na Karibe 1492. godine i nastavljajući kontrolu nad ogromnom teritorijom tokom više od tri veka, Špansko carstvo se proširilo na Karipska ostrva, polovinu Južne Amerike, veći deo Centralne Amerike i veći deo Severne Amerike (uključujući današnji) Meksiko, Floridu, i jugozapadne i primorske pacifičko obalske regione Sjedinjenih Država. Procenjuje se da je tokom kolonijalnog perioda (1492-1832) ukupno 1,86 miliona Španaca naseljeno u Americi, a dodatnih 3,5 miliona je doseljeno tokom postkolonijalne ere (1850-1950); procena je da je u 16. veku naseljeno 250.000, a većina tokom 18. veka, jer je imigraciju podstakla nova dinastija Burbon.[2] Suprotno tome, veličina autohtone populacije je redukovana za procenjenih 80% tokom prvog veka i po nakon Kolumbovih putovanja, prevashodno širenjem afroevroazijskih bolesti,[3] Ovo se može smatrati prvim genocidnim aktom velikog obima u modernom dobu,[4][5][6] iako je ova tvrdnja osporena zbog uvođenja bolesti, koje se smatrju nusproduktom kolumbijske razmene. Rasno mešanje bilo je centralni proces u španskoj kolonizaciji Amerike, i ultimatno je dovelo do latinoameričkog identiteta, koji kombinuje hispano i indijanske kulture.[3][7][8][9][1]
Španija je uživala u kulturnom zlatnom dobu u šesnaestom i sedamnaestom veku, kada su srebro i zlato iz američkih rudnika sve više finansirali dugi niz evropskih i severnoafričkih ratova. Početkom 19. veka Špansko američki ratovi za nezavisnost rezultirali su secesijom i kasnijom balkanizacijom većine španskih kolonija u Americi, osim Kube i Portorika, koji su konačno napušteni 1898, posle Špansko-američkog rata, zajedno sa Gvamom i Filipinima u Tihom okeanu. Španski gubitak ovih poslednjih teritorija politički je okončao špansku vlast u Americi.