![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/36/Sadi_in_a_Rose_garden.jpg/640px-Sadi_in_a_Rose_garden.jpg&w=640&q=50)
Đulistan
From Wikipedia, the free encyclopedia
Đulistan (персијски: گلستان) Golestȃn[1] (Ружичњак) je jedno od poznatijih dela persijske književnosti, a možda čak i najuticajnije prozno delo.[1] Đulistan je napisan 1258. godine i jedno je od dva glavna dela persijskog pesnika Saadija, koji se smatra jednim od najvećih persijskih srednjevekovnih pesnika. To je takođe i jedno od njegovih najpopularnijih dela koje se pokazalo veoma uticajnim i na Zapadu, kao i na Istoku..[2] Đulistan je zbirka pesama i priča, kao što je i ružičnjak kolekcija ruža. Naširoko je citiran kao izvor mudrosti. Poznati aforizam koji se često ponavlja u zapadnom svetu, o čoveku koji je bio tužan zato što nema cipele sve dok nije upoznao čoveka koj nema noge, potiče iz Đulistana.[3] Minimalistički zapleti u pričama iz Đulistana su izraženi preciznim jezikom i sa psihološkim uvidom, stvarajući poeziju ideja sa preciznošću matematičkih formula.[1] Ova knjiga se bavi praktično svim glavnim temama sa kojima se ljudski rod susreće, u optimističnom, ali i satiričnom tonu.[4] Ima dosta saveta za vladare, te u tom smislu ovo delo potpada i pod žanr principum specula - političkim pismima kojima se kraljevi i vladari savetuju kako da organizuju svoje države. Priče iz Đulistana imaju zabavan karaktera i praktičnu i moralnu dimenziju, a često se bave i ponašanjem derviša i smatra se da sadrže sufijska, odnosno gnostička učenja.[5] U persijskom jeziku postoji popularna izreka, “Svaka Saadijeva reč ima sedamdeset i dva značenja”.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/36/Sadi_in_a_Rose_garden.jpg/640px-Sadi_in_a_Rose_garden.jpg)