Čistokrvni konj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Čistokrvni konj ili Engleski punokrvni konj[1] je rasa konja najbolje poznata po njihovoj upotrebi u konjskim trkama. Iako se reč čistokrvni ponekad koristi za označavanje bilo koje pasmine čistokrvnih konja, ona se tehnički odnosi samo na čistokrvne trkačke pasmine. Čistokrvnim se smatraju „toplokrvni” konji koji su poznati po svojoj agilnosti, brzini i duhu.
Čistokrvni konj, kako je danas poznat, razvijen je u Engleskoj tokom 17. i 18. veka, kada su autohtone kobile ukrštane sa uvezenim orijentalnim pastuvima arapskog, barbskog i turkomanskog porekla. Za sve savremeni čistokrvni konje mogu se pratiti njihovi pedigreji do tri pastuva koji su prvobitno uvezeni u Englesku u 17. i 18. veku, kao i do većeg broja osnivačkih kobila uglavnom engleskog uzgoja. Tokom 18. i 19. veka, pasmina čistokrvnih konja se proširila širom sveta. Oni su uvezeni u Severnu Ameriku počevši od 1730. godine, i u Australiju, Evropu, Japan i Južnu Ameriku tokom 19. veka. Milioni čistokrvnih konja postoje danas, a oko 100.000 ždrebadi se registruje svake godine širom sveta.
Čistokrvni konji se uglavnom koriste za trke, ali se takođe uzgajaju i za druge jahačke discipline, kao što su šou skakanje, kombinovani trening, dresura, polo i lov na lisice. Takođe se često ukrštaju kako bi se stvorile nove rase ili poboljšale postojeće. Oni su imali uticaja u stvaranju kvarternih, standardnih, anglo-arapskih i raznih toplokrvnih rasa.
Čistokrvni trkački konji se izlažu maksimalnom naporu, što rezultira visokom stopom nesreća i zdravstvenih problema, kao što je krvarenje iz pluća. Ostali zdravstveni problemi obuhvataju nisku plodnost, abnormalno mala srca i mali odnos masa kopita i tela. Postoji nekoliko teorija o razlozima rasprostranjenosti nesreća i zdravstvenih problema kod čistokrvnih konja, i istraživanja su u toku.