Četvrta industrijska revolucija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Četvrta industrijska revolucija, 4IR ili Industrija 4.0[1], konceptualizuje brze promene tehnologije, industrija i društvenih obrazaca i procesa u 21. veku zbog sve veće međusobne povezanosti i pametne automatizacije. Pojam je popularizovao Klaus Švab, osnivač i izvršni predsednik Svetskog ekonomskog foruma, 2015. godine, i od tada se koristi u brojnim ekonomskim, političkim i naučnim člancima[2][3][4][5][6] u vezi sa trenutnom eru nastajuće visoke tehnologije. Švab tvrdi da su promene koje se vide više od samo unapređenja efikasnosti, već izražavaju značajan pomak u industrijskom kapitalizmu.[7]
Deo ove faze industrijske promene predstavlja povezivanje tehnologija poput veštačke inteligencije, uređivanja gena i napredne robotike, koje zamagljuju granice između fizičkog, digitalnog i biološkog sveta.[7][8]
Tokom ovog procesa, fundamentalne promene se odvijaju u načinu funkcionisanja globalne proizvodne i snabdevačke mreže putem kontinuirane automatizacije tradicionalnih proizvodnih i industrijskih praksi, korišćenjem moderne pametne tehnologije, komunikacije između mašina (M2M) i interneta stvari (IoT). Ova integracija rezultira povećanom automatizacijom, poboljšanom komunikacijom i samopraćenjem, kao i upotrebom pametnih mašina koje mogu analizirati i dijagnostikovati probleme bez potrebe za ljudskim intervencijama.[9]
Takođe, predstavlja socijalni, politički i ekonomski pomak od digitalnog doba kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih ka dobu ugrađene povezanosti koje se odlikuje sveprisutnom upotrebom tehnologije u društvu (npr. metavers), menjajući načine na koje ljudi doživljavaju i poznaju svet oko sebe.[10] Tvrdi se da smo stvorili i ulazimo u unapređenu socijalnu stvarnost u poređenju sa samo prirodnim čulima i industrijskim sposobnostima ljudi.[7]
Očekuje se da će Četvrta industrijska revolucija biti praćena Petom industrijskom revolucijom.