Varda Sklir

Vardas Skleros (grčki: Βάρδας Σκληρός; latinski: ) ili Varda Sklir bio je bizantski vojskovođa poznat po pokretanju velike i neuspješne pobune protiv cara Vasilija II u Aziji krajem 970-ih.

Pripadao je aristokratskoj porodici Skleroi i bio u dalekom srodstvu sa carem Vasilijem I. Prvi put se istakao za vrijeme ruskog pohoda na Carigrad kada je u kod Arkadiopolisa razbio vojsku ruskog kneza Svjatoslava. Bio je blizak caru Jovanu I Cimiskiju, ali je njegove planove da nakon Jovanove smrti postane zamjenik cara zaustavio uticajni eunuh Vasilije Lakapin.

Varda je zbog toga 976. podigao ustanak u kome je na svoju stranu prikupio brojne armenske, gruzijske, pa i muslimanske velmože, kao i bizantsku mornaricu. Njegov pokušaj da na brzinu zauzme Carigrad je spriječila Vasilijeva mornarica, ali je Vardas potom opsjeo Nikeju. Zbog opasnosti u kojoj se našao, car Vasilije je iz manastira pustio generala Vardu Foku Mlađeg i stavio ga na čelo gušenja ustanka. Foka je nakon dvije izgubljene bitke, te uz pomoć gruzijskog kralja Davida III Kuropalatesa porazio Vardu u bitci kod Pankalije 979.

Nakon poraza se Varda s porodicom prebacio na arapsku (abasidsku) teritoriju, i neko vrijeme proveo u egzilu u Bagdadu. U Bizant se vratio na Fokin poziv, koji ga je ispočetka nastojao iskoristiti za vlastiti ustanak protiv Vasilija II, ali ga je potom zarobio. Kada je Foka 989. umro, Varda je postao vođa pobunjenika. Međutim, usprkos popularnosti, zbog sljepoće i starosti se nije mogao suprotstaviti caru te mu se 991. predao. Dobio je počasnu titulu kuropalatesa prije nego što je umro.

Jedna od njegovih kćeri je postala supruga cara Konstantina IX Monomaha, a unuk mu je bio kijevski knez Vladimir II Monomah.