Svatopluk I

Svatopluk I (slovački: ; njemački: ; također poznat i kao Sventopulk, Zventapu, Zwentibald, Zuendibolch, Suatopluk; cca. 840 - 894) bio je velikomoravski knez, a kasnije i kralj, koji je, s kraćom pauzom 871. godine, vladao od 869. do smrti, a čija je vladavina predstavljala vrhunac vojne i političke moći, odnosno teritorijalnog opsega Velike Moravske.

Svatopluk I
knez Moravske (Nitre?)
Vladavina	cca. 862–869 ili 871
Prethodnik	nepoznato
Nasljednik	nema
knez Moravske
Vladavina	869 ili 870–871
Prethodnik	Rastislav
Nasljednik	Slavomír
knez Moravske
Prethodnik	Slavomír
Nasljednik	sam sebe kao kralj
kralj Moravske
Prethodnik	sam kao knez
Nasljednik	Mojmír II
Suprug/a	nepoznato
Potomstvo	Mojmír II Svatopluk II Predslav (?)
Kuća	Kuća Mojmír
Otac	Svetimir (?)
Majka	nepoznata
Rođen/a	cca. 840
Umro/la	894

Bio je nećak kneza Rastislava, u čije je ime kao vazal upravljao jednom kneževinom (najvjerojatnije Nitranskom, mada dio historičara vjeruje da je riječ mogla biti i o području oko današnje Sremske Mitrovice)^[1][2][3]). Oko godine 869. su područje Velike Moravske, uključujući Svatoplukovu kneževinu, napale bavarske trupe pod kraljem Karlomanom, nastarijim sinom istočnofranačkog kralja Ludviga. Svatopluk je sa napadačima ušao u tajni savez, te svrgnuo svog strica i predao ga Ludvigu; zauzvrat mu je priznata vlast nad Velikom Moravskom; mada je dio kneževine morao predati franačkim grofovima Wilhelmu i Engelschalku I.

Godine 871. Karloman je Svatopluka dao zatočiti, najvjerojatnije pod sumnjom da Svatopluk kuje zavjeru s njegovim buntovnim bratom Ludvigom Mlađim. Uvjereni da je Svatopluk pogubljen, Moravci su digli ustanak i izabrali novog kneza po imenu Slavomír. Karloman je ustanak odlučio ugušiti strategijom divide et impera te Svatopluka smjesta pustio iz tamnice i, u nastojanju da ponovno stekne njegovo povjerenje, čak dao da bude kum njegovom unuku i potencijalnom nasljedniku Zwentiboldu, koji je po Svatopluku dobio ime. Svatopluk je, zauzvrat, pristao zajedno s Francima i Bavarcima voditi rat protiv Slavomira i njegovih ustanika. Ispočetka je, u skladu s planom, zauzeo glavno Slavomirovo uporište, ali je tada odlučio iskoristiti da se osveti Francima koji su ga utamničili. Iznenada je napao bavarski logor i potpuno tamošnju vojsku; grofovi Wilhelm i Engleschalk su ubijeni, kao i veliki broj Bavaraca i Franaka; time se Velika Moravska oslobodila istočnofranačke vlasti.

Karloman je sljedećih nekoliko godina pokušavao pokoriti Svatoplukovu državu, ali su pohodi uglvanom nisu imali rezultata. Godine 873. se u sukob umiješao papa Ivan VIII, ogorčen zbog toga što su Bavarci prilikom njega zatočili bizantskog misionara sv. Metodija i vjerojatno zabrinut kakve bi posljedice on mogao imati na nastavak pokrštavanja Slavena. Na njegov nagovor je Karlomanov otac Ludvig pristao sa Svatoplukovim delegatima sklopiti mirovni sporazum u Forchheimu; njime se Svatopluk obavezao na plaćanje danka, ali je zauzvrat dobio neometanu vlast nad Velikom Moravskom.

Svatopluk se nakon toga okrenuo prema istoku i počeo širiti teritorije svoje kneževine na račun drugih slavenskih plemena i naroda, koristeći kao izgovor njihovo paganstvo. U tom je periodu, međutim, došao u sukob sa Metodijem, te sve više počeo dolaziti pod uticaj njemačkih i drugih zapadnih misionara koji su inzistirali da moravski kršćani koriste latinski obred. Od godine 882. do 885. je, pak, sudjelovao u tzv. Wilhelminerskom ratu protiv pobunjenih velmoža u današnjoj Austriji, iskoristivši to da dodatno poveća teritorije, ali i uticaj na istočnofranačkom dvoru.

Godine 885. su nakon Metodijeve smrti iz Moravske protjerani njegovi učenici, čime je prestalo prakticiranje slavenske liturgije u Centralnoj Evropi; papa Stjepan V je nakon toga zauzvrat Svatopluka priznao za "kralja Slavena" (rex Sclavorum), a istu je titulu za Svatopluka koristio i Arnulf Karantanski. Kasnije je ipak došao u sukob sa Arnulfom; iako on nije imao jasnog pobjednika, kasnije se tumačio kao povodom za dolazak Mađara u Centralnu Evropu, s obzirom da ih je Arnulf koristio kao najamnike. Svatopluk je poginuo 885. nesretnim slučajem za vrijeme jednog pohoda.

Nakon Svatoplukove smrti se njegova država počela raspadati, dijelom zbog sukoba među sinovima i nasljednicima Mojmirom II i Svatoplukom II, a dijelom zbog ustanaka među pokorenim narodima, uključujući Čehe. Ubrzo je nestala u 10. vijeku. Svatopluk je, međutim, u 18. vijeku postao slovački nacionalni heroj, odnosno smatra se praosnivačem slovačke nacionalne države.

Izvori

1. Goldberg 2006, p. 284.
2. Kirschbaum 2007, p. 278.
3. Bowlus 1994, p. 185.

Literatura

• Barford, P. M. (2001). The Early Slavs: Culture and Society in Early Medieval Eastern Europe. Cornell University Press. ISBN 0-8014-3977-9.
• Skvarna, Dusan; Bartl, Július; Cicaj, Viliam; Kohutova, Maria; Letz, Robert; Seges, Vladimir (2002). Slovak History: Chronology & Lexicon. Bolchazy-Carducci Publishers. ISBN 0-86516-444-4.
• Bowlus, Charles R. (1994). Franks, Moravians and Magyars: The Struggle for the Middle Danube, 788–907. University of Pennsylvania Press. ISBN 0-8122-3276-3.
• Curta, Florin (2006). Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-89452-4.
• Fine, John V. A., Jr. (1991). The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. The University of Michigan Press. ISBN 0-472-08149-7.
• Goldberg, Eric J. (2006). Struggle for Empire: Kingship and Conflict under Louis the German, 817–876. Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-7529-0.
• Kantor, Marvin (1983). Medieval Slavic Lives of Saints and Princes. The University of Michigan Press. ISBN 0-930042-44-1.
• Kirschbaum, Stanislav J. (2005). A History of Slovakia: The Struggle for Survival. Palgrave. ISBN 1-4039-6929-9.
• Kirschbaum, Stanislav J. (2007). Historical Dictionary of Slovakia. Scarecrow Press, Inc. ISBN 978-0-8108-5535-9.
• Kontler, László (1999). Millenium in Central Europe: A History of Hungary. Atlantisz Publishing House. ISBN 963-9165-37-9.
• MacLean, Simon (2003). Kingship and Politics in the Late Ninth Century: Charles the Fat and the End of the Carolingian Empire. Cambridge University Press. ISBN 0-521-81945-8.
• MacLean, Simon (2009). History and Politics in Late Carolingian and Ottonian Europe: The Chronicle of Regino of Prüm and Adalbert of Magdeburg. Manchester University Press. ISBN 978-0-7190-7135-5.
• Moravcsik, Gyula; Jenkins, Romilly J. H. (2008). Constantine Porphyrogenitus: De Administrando Imperio. Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies. ISBN 0-88402-021-5.
• Reuter, Timothy (1992). The Annals of Fulda. Manchester University Press. ISBN 0-7190-3458-2.
• Squatriti, Paolo (2007). The Complete Works of Liudprand of Cremona. The Catholic University of America Press. ISBN 978-0-8132-1506-8.
• Spiesz, Anton; Caplovic, Dusan; Bolchazy, Ladislaus J. (2006). Illustrated Slovak History: A Struggle for Sovereignty in Central Europe. Bolchazy-Carducci Publishers, Inc. ISBN 978-0-86516-426-0.
• Vlasto, A. P. (1970). The Entry of the Slavs into Christendom: An Introduction to the Medieval History of the Slavs. Cambridge University Press. ISBN 0-521-07459-2.

Prethodi: Rastislav	knez Moravaca 869 or 870–871	Slijedi: Slavomír
Prethodi: Slavomír	knez Moravaca 871–before 885	Slijedi: sam kao kralj
Prethodi: sam kao knez	kralj Moravaca before 885–894	Slijedi: Mojmír II

Svatopluk I na Wikimedijinoj ostavi