From Wikipedia, the free encyclopedia
Sintagma (grč. σύνταγμα, prema syntássein od syn - zajedno i tássein - složiti)[1][2] je uređena grupa reči spojena u jednu pojmovnu celinu, koja obavlja neku funkciju u rečenici.[3] Može da se sastoji od imenica, prideva, priloga, neličnih glagolskih oblika i brojeva.[4]
Odnos reči u sintagmi može biti nezavisan ili zavisan, pa se u skladu sa tim sintagme mogu podeliti na[3]:
Na primer, u rečenici:
službu subjekta vrši sintagma Dragan i Marina, koju čine dve imenice, čiji je međusobni odnos u sintagmi nezavisan, a službu priloške odredbe za mesto vrši zavisna sintagma sastavljena od prideva i imenice, koji se međusobno nalaze u zavisnom odnosu, jer pridev ne može stajati bez imenice.
Kod svih zavisnih sintagmi razlikuju se jedan glavni i jedan ili više zavisnih članova, gde vrsta reči glavnog člana određuje vrstu sintagme, pa se tako zavisne sintagme dele na[4]:
Imenička sintagma je grupa reči koja obavlja neku funkciju u rečenici gde je glavni član imenica. Na primer:
je grupa reči koja obavlja funkciju imenskog predikata, gde je imenica „jabuka“ glavni član sintagme.
Kod pridevske sintagme glavni član je pridev. Na primer, u rečenici
grupa reči „veoma lepa“ obavlja funkciju imenskog predikata, koji se sastoji od priloške odredbe za meru (veoma), i prideva (lepa).
Gde se pridevska sintagma sastoji od prideva „jak“ i priloške odredbe za način.
Priloška sintagma sadrži prilog u funkciji glavnog člana. Na primer:
priloška odredba za meru „veoma“ i prilog „loše“ predstavljaju prilošku sintagmu.
Glagolska sintagma kao glavnog člana može da ima nelične glagolske oblike u sebi, a najčešći glagolski oblici su:
gde se glagolska sintagma sastoji od priloga „pažljivo“, glagola „prostudirati“ i imenice „rivali“.
gde je „čitajući knjigu“ glagolska sintagma koja se sastoji od sadašnjeg glagolskog priloga i imenice.
Partitivne sintagme su grupe reči koje označavaju deo nečega, što je određeno količinom ili brojem. Ako je glavni član imenica, a zavisni član partitivna imenica onda je sintagma partitivna imenička[4]:
Paukalna (lat. paucus - mali broj) sintagma sadrži imenicu u paukalu uz koju stoje isključevo brojevi dva, tri, četiri i brojne reči dva, oba, obadva, odnosno mali broj reči[4] (dva čoveka, obadva sina, četiri čaše).
Sintagme u rečenici mogu da obavljaju ulogu gotovo svih rečeničnih članova. Prema službi u rečenici sintagme se dele na:[3]
S obzirom da uz glavnu sintagmu može da stoji više zavisnih članova, sintagme mogu biti šire, koje u sebi mogu da sadrže više užih sintagmi[3], tako da prema sastavu sintagme mogu biti šire i uže.
Primeri:
a uže sintagme su:
U rečenici:
Šira sintagma je „veoma zanimljiva knjiga“, dok bi uže sintagme bile: „veoma zanimljiva“, „zanimljiva knjiga“
Reči i sintagme mogu stajati i u zavisnim i u naporednim odnosima. Naporedni odnosi među sintagmama mogu biti sastavni, rastavni i suprotni, dobijaju se upotrebom veznika:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.