Sarajevska škola pop rocka

Sarajevska škola pop rocka je naziv za popularnu muziku nastalu između 1960. i 1991. godine, a koju su stvarali sarajevski umjetnici i bendovi.

Povijest

Veljko Despot na snimanju s Bijelim dugmetom - jednim od najznačajnijih bendova u razdoblju Sarajevske škole pop rocka

Muzika nastala u ovom razdoblju pomogla je Sarajevu u stvaranju posebnog identiteta, zbog koje je Sarajevo postalo centar jugoslavenskog rock'n'rolla. Regionalni utjecaj ovog pravca je bio iznimno velik, stoga je značajno oblikovao popularnu muziku bivših jugoslavenskih republika sve do danas. Početak jugoslavenskih ratova i opsade Sarajeva se uglavnom uzimaju kao kraj ove ere.

Korijeni pravca naziru se u 1960-ima, kada se formiraju vokalno-instrumentalni sastavi poput Indexa, Pauka, Eho 61, Plavi dijamanti i Lutalice.^[1] Iz njih će postupno niknuti nekoliko najznačajnijih, poput Indexa, Bijelog Dugmeta, i solo pjevača (vjerojatno najistaknutiji među njima je Zdravko Čolić) - koji će biti kreatori i nosioci sarajevske pop rock scene.^[1]

U 1970-ima sarajevska scena je porasla, još uvijek sadržavajući iste središnje figure. Bendovi poput Bijelog dugmeta, na koje su veoma utjecali progresivni i klasični rock bendovi, kao što su Deep Purple i Led Zeppelin, uskoro postaju tinejdžerski idoli posvuda u zemlji. Zahvaljujući navedenim bendovima, sarajevska pop rock scena sve više skreće pažnju drugih, do tada vodećih centara Beograda, Zagreba, Lubljane i Novog Sada.

Za razliku od drugih mjesta, pravac nije usporio eksplozijom punk rocka krajem 1970-ih. Stariji bendovi su mijenjali svoj stil, istražujući pop i folk, dok su se mlađe generacije muzičara lijepo inkorporirale u pokret pod utjecajem punka i novog vala.

Značajni bendovi kasnijeg perioda, posebice 80-ih uključuju Merlin, Plavi orkestar, Vatreni poljubac, Divlje jagode, Zabranjeno pušenje, Crno vino i Crvenu jabuku. Tada Sarajevska škola doživljava i svoj vrhunac, no skori početak rata označio je i kraj ovog muzičkog pravca.

Ipak, sarajevska pop rock ostat će zabilježena u muzičkim analima, upravo zahvaljujući svojim najboljim "zlatnim predstavnicima", koji su svojim pjesmama u protekla tri desetljeća izražavali jedinstven sarajevski duh.^[1]

Izvori

1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-09. Pristupljeno 2013-02-28.

• O Sarajevskoj školi pop rocka Arhivirano 2013-09-09 na Wayback Machine-u