Sancho Ramírez

Za kralja Viguere, vidite članak Sancho Ramírez od Viguere.

Sancho Ramírez (cca. 1042 – 4. jun 1094) bio je kralj Aragona od 1063. do smrti (formalno ne do 1076.) i kralj Navarre (kao Sancho V) od 1076.

Sancho Ramírez
Sancho (Sancius filius, Sancho sin) sa ocem, kraljem Ramirom (Ranimirus rex) ilustracija u rukopisu u Jaci iz 13. vijeka
Suprug/a/e/zi	Isabella od Urgella Felicia od Roucyja
Plemićka porodica	Kuća Jiménez
Otac	Ramiro I od Aragona
Majka	Ermesinda od Bigorrea
Rođen/a	c. 1042
Umro/la	4. 6. 1094. Huesca

Rodio se kao sin aragonskog skrbnika i de facto kralja Ramiroa I i Ermesinde od Bigorrea. Oca je naslijedio nakon njegove pogibije u bitci kod Grausa.^[1] Taj je događaj poslužio kao povod za Barbastroski rat, odnosno kampanju s ciljem da se osvoje muslimanska uporišta koja se ponekad naziva i prvim križarskim ratom u širem smislu riječi. Godine 1067/68. je, međutim, bio upetljan u sukob sa svojim rođacima poznat kao Rat Tri Sanchoa; u njemu je pomogao svom imenjaku, navarskom kralju Sanchu IV protiv kastiljskog kralja Sancha II Jakog.

Iako je bio jedan od najmoćnijih vladara Iberijskog poluotoka, Sancho se, po uzoru na oca, ispočetka ustručavao nazivati kraljem. Međutim, nakon što su Sancha IV od Navare godine 1076. ubila njegova braća, ^[2] a prijestolje naslijedio malodobni sin pod uticajem Alfonsa VI od Kastilje, Sancho Ramirez je iskoristio bojazni navarskih plemića mogućom od kastiljske dominacije. Uspio ih je nagovoriti da ga izaberu za navarskog kralja, a Alfonsa da prizna tu odluku kada mu je predao zapadni dio navarskog kraljevstva. Otada se počeo nazivati kraljem Aragona, čime je Aragon i formalno postao nezavisna država.

Kasniju vladavinu su mu obilježili pohodi na muslimanska područja. Godine 1083. je zauzeo Graus, a godine 1089. Monzon. Kada je pod opsadu stavio Huescu, pogodila ga je muslimanska strijela sa zidina i od nje je umro.

Bio je oženjen dva puta. S prvom suprugom Isabellom od Urgella imao je sina Pedra, koji ga je naslijedio. Od Isabelle se uspio rastaviti te se oženio za francusku plemkinju Feliciju od Roucyja; s njom je imao tri sina, od kojih su dvojica - Alfonso i Ramiro - također postali kraljevi.