Car Wu od Južnog Qija

Car Wu od Južnog Qija ((南)齊武帝) (440–493), osobno ime Xiao Ze (蕭賾), kurtoazno ime Xuanyuan (宣遠), nadimak Long'er (龍兒), bio je car Kine, drugi po redu iz dinastije Južni Qi. Bio je najstariji sin osnivača njenog osnivača Xiao Daochenga (car Gao). Još kao mladić se pod vladavinom prethodne dinastije Liu Song iskazao vojničkim umijećem, bilo u sukobima među zavađenim članovima dinastije, bilo u pokušajima njenih lojalista da spriječe njegovog oca da preuzme vlast i prijestolje. Nakon što mu je otac 479. formalno preuzeo carsku titulu, on je sam proglašen krunskim princom, ali je na sebe preuzeo veliki dio državnih poslova. Carem je postao 482. i njegova vladavina je bila obilježena nastojanjem da se izbjegavaju nepotrebni ratovi i poboljšaju ekonomske prilike u državi. Cara Wua su posebno zanimale nedosljednosti tadašnjeg pravnog sistema, i u tu je svrhu nastojao velikoj carskoj školi u današnjem Nankingu dodati posebni pravni odjel. Pokazao se kao prilično dosljedan vladar, odobrivši pogubljenje vlastitog sina Xiao Zixianga koji je u jesen 490. uhvaćen kako krijumčari oružje barbarskim plemenima. Car Wu je bio poznat i po kritici rastrošnosti svojih podanika, iako kineski historijski izvori navode da se sam nije ustručavao razbacivati novac. S obzirom da je 493. umro njegov sin i prijestonasljednik Zhangmao, krunskim princem je proglašen Zhangmaov sin i Wuov unuk Xiao Zhaoye. Iste godine je Wu umro i Xiao Zhaoye je naslijedio prijestolje.

Kraljevske titule
Prethodi: Car Gao od Južnog Qija	car Južnog Qija 482–493	Slijedi: Xiao Zhaoye (Princ od Yulina)

(Nan) Qi Wudi ((南)齊武帝)
Porodično ime:	Xiao (蕭, xiāo)
Osobno ime:	Ze (賾, zé)
Hramsko ime:	Shizu (世祖, shì zǔ)
Posthumno ime:	Wu (武, wǔ), doslovno: "ratnički"