Meditacija

Meditacija (prema latinskom meditatio, razmišljanje, udubljivanje, usredotočenje) je duhovna vježba u kojoj meditant svoju pažnju usmjerava prema određenom misaonom sadržaju. Meditacija je izvorno proizišla iz istočne mudrosti, i imala je izričito duhovno značenje. U današnje vrijeme meditacija se sve više predstavlja i koristi kao sredstvo s ciljem odmora i opuštanja.

Za ostala značenja, vidi Meditacija (razvrstavanje).

U istočnim religioznim kulturama osnovni ciljevi meditacije su širenje svijesti, u kojoj dolazi do spoznaje biti stvari. Može biti i praćena raznim vježbama disanja, posebno u hinduizmu i budizmu. U kršćanstvu se od meditacije očekuje oslobađanje čovjeka od ovozemaljskog, što mu omogućava da stvari sagledava sa stajališta vječnosti (sub specie aeternitatis). Prema Tomislavu Ivančiću meditacija je jedan od oblika molitve. U ovom smislu put do Boga obično započinje čitanjem Biblije (lectio) i molitvom naglas (oratio), ili unutarnjim razmatranjem.

Tehnike

Postoji više vrsta meditativnih tehnika. Razlikuju se po tradicionalnoj vjerskoj pozadini, prema namjeni, i po uputama pojedinih učitelja ili iscjelitelja. Tehnike meditacije se mogu podijeliti u dvije kategorije:

• fizički pasivna meditacija, s koncentracijom na samu duhovnu djelatnost
• meditacija u sklopu s nekom fizičkom aktivnošću, koja može biti recitiranje ili disanje

Smatra se da je meditacija onoliko uspješna, koliko je usredotočenost na sadržaj duža i ustrajnija.

Redovita meditacija ima umirujući učinak, te se u alternativnoj medicini preporučuje kao metoda opuštanja. Broj otkucaja srca je usporen, disanje je produbljeno, te je smanjena napetost u mišićima.

Povezano

• Molitva
• Kontemplacija

Izvori

Meditacija na Wikimedijinoj ostavi

• Opća enciklopedija JLZ-a svezak 5, L-Nigh, Zagreb 1979.
• Putovanje prema unutra Dina Linda Veronika Biobil, Split, 1998. ISBN 953-6454-00-9