Mađarska radnička narodna partija

Mađarska radnička narodna partija (mađ. Magyar Dolgozók Pártja, MDP) je bila mađarska komunistička stranka osnovana 12. juna 1948. i koja je nestala 31. oktobra 1956. godine nasilno likvidirajući Socijaldemokratsku partiju (SZDP) i spajajući ju sa Mađarskom komunističkom partijom.

Vidi takođe: Komunistička partija Mađarske (razvrstavanje)

Mađarska radnička narodna partija Kommunisták Magyarországi Pártja
Predsjednik	–
Osnivač	Mátyás Rákosi, Ernő Gerő, János Kádár
Osnivanje	12. 6. 1948. (1948.-06-12.) (76 god.)
Raspuštanje	31. oktobra 1956. (8 god.)
Slijedi	Mađarska socijalistička radnička partija
Ideologija	komunizam
Službene boje	crvena

Historija

MDP je osnovan u junu 1948. spajanjem Mađarske komunističke partije sa Socijaldemokratskom partijom Mađarske. Na kongresu komunista od 14. juna 1948., članovi političkog odbora partije su bili Mihály Farkas, Ernő Gerő, Mihály Horváth, János Kádár, Károly Kiss, István Kovács, István Kossa, Imre Nagy, László Rajk, Mátyás Rákosi, József Révai. Od 1948. do 1950., MDP je predsjedao socijaldemokrat Árpád Szakasits, mada je stvarna vlast bila je u rukama komuniste Mátyása Rákosija, te je Ernő Gerő također imao značajnu ulogu u upravljanju partije. Funkciju zamjenika glavnog sekretara stranke obnašao je György Marosán.

Prethodnik MDP-a, Komunistička partija, je od 1945. imala mnogo veću moć nego svoje parlamentarno zastupstvo, uglavnom kroz kontrolu Ministarstva unutarnjih poslova i političke policije, te uz pomoć Savezničke kontrolne komisije pod kontrolom okupacijske sovjetske vojske. Do kraja 1940-ih, dostići će vodeću poziciju, razjedinjujući svoje političke protivnike (pa i povremene saveznike) – metodom poznatom kao „taktika salame” – te progoneći kroz suđenjima, odvlačenjem i protjerivanjem političara koji nisu simpatizirali komuniste. Pritom, Socijaldemokratska stranka je istovremeno postala jedina preostala značajna i djelomično neovisna politička snaga. Komunisti su protiv svojih nekooperativnih političara koristili iste metode kao i protiv onih koje su smatrali svojim neprijateljima, nudeći partiji stranačko ujedinjenje – zapravo spajanje – naizgled jednakih stranaka. Partija je provela nekoliko akcija čistkei. László Rajk, potencijalni suparnik Mátyása Rákosija i vođa „nacionalne” linije unutar stranke, uhićen je 30. maja 1948., optužen za titoizam: pogubljen je u oktobru 1949. János Kádár i drugi stranački dužnosnici također su uhićeni, tako da je Mátyás Rákosi vladao režimom terora. Pod okriljem Radničke stranke, Mađarska je sprovela posebno represivan režim staljinističkog tipa.

1953. Mađarska je ušla u razdoblje relativnog otopljavanja. 5. marta je umro Josif Staljin te je vodstvo K.P.S.S.-a preuzeo Nikita Hruščov, dok je u Mađarskoj mjesto Rákosija od 4. jul 1953. predsjednik vlade bio Imre Nagy, komunistički političar koji je imao za cilj otvoriti zemlju prema Zapadu. Rákosi je ipak ostao vođa stranke i vodio je kampanju protiv Nagya, koji sa svoje strane nije uspio organizirati vlastitu struju i bio je svrgnut 1955. godine. Unatoč tome, unutar stranke je se stvorila linija pobunjenika protiv Rákosija. Godine 1956. destaljinizacija je dovela do pada Rákosija, smijenjenog u julu po nalogu Sovjetskog Saveza i zamijenjen njegovim najužim suradnikom, Ernőm Gerőm. László Rajk i druge žrtve čistki rehabilitirani su u oktobru.

Pobuna u Budimpešti zadala je smrtonosni udarac stranci. Neki partijski dužnosnici odlučili su se za ustanički tabor, dok su se drugi poput Jánosa Kádára okupili oko Moskve. Stranka je bila desetkovana, a značajan dio njezinih rukovoditelja zatvoren. Sovjeti su napali Budimpeštu 4. novembra 1956. izvodeći tzv. „operaciju Turbina”, pod nadzorom maršala Konjeva, vrhovnog zapovjednika Varšavskog pakta, sa približno 200.000 vojnika i 4.000 tenkova, a Nagy je se sklonio u jugoslavenskoj ambasadi, ​​gdje mu je ponuđena zaštita. 22. novembra 1956. Nagy i brojni njegovi suradnici bili su uhićeni od sovjetskih snaga i privedeni u sjedište KGB-a na periferiji Budimpešte. Dana 17. juna 1958., izjava mađarskog ministra pravosuđa obavijestila je da su Nagy, Maléter i novinar Miklós Gimes dan ranije osuđeni na smrt i pogubljeni. János Kádár je formirao novu vladu koja je bila usklađena sa Sovjetskim Savezom. Mađarska radnička partija preoblikovana je 31. oktobra 1956. tijekom i nastavila je djelovati kao Mađarska socijalistička radnička partija pod vodstvom Kádára do 1988., prateći uglavnom sovjetsku liniju.

Generalni sekretari

• Mátyás Rákosi od 12. juna 1948. do 18. jula 1956.;
• Ernő Gerő od od 18. jula 1956. do 25. oktobra 1956.
• János Kádár od 25. oktobra do 31. oktobra 1956.