Ljetno računanje vremena

Ljetno vrijeme ili ljetno računanje vremena (engleski: ), međunarodnim dogovorom prihvaćeno računanje vremena pri čemu se tokom ljetnih mjeseci satovi pomiču za jedan sat unaprijed da bi danje svjetlo uvečer trajalo jedan sat duže. Dio godine prije i poslije ljetnog vremena naziva se normalno vrijeme (standardno vrijeme, zonsko vrijeme). Svrha ljetnog računanja vremena jest ekonomske prirode - dodavanje jednog sata periodu dnevnog svjetla čime bi se povećala produktivnost i smanjili troškovi rasvjete.

Većina svjetskih zemalja ne upotrebljava ljetno vrijeme, koje se obično upotrebljava u Evropi i Sjevernoj Americi.

  ljetno vrijeme u upotrebi

  ljetno vrijeme prethodno u upotrebi

  ljetno vrijeme nikad nije bilo u upotrebi

Proljeće: Promjena s normalnog vremena na ljetno vrijeme. Sat se pomiče za jedan sat unaprijed.

Jesen: Promjena s ljetnog vremena na normalno vrijeme. Sat se pomiče za jedan sat unatrag.

Dopisnica o uvođenju ljetnog vremena u Njemačkoj 30. aprila 1916. (Njemački muzej satova, arhiv, inv. 100318)

Historija

Prva je ljetno računanje vremena, od 30. aprila do 1. oktobra 1916., uvela Njemačka za vrijeme Prvog svjetskog rata.

Sporenja o prednostima i nedostacima

Ljetno računanje vremena je u posljednje vrijeme došlo pod udar kritike, s obzirom na povećano korištenje klima uređaja u ljetnim mjesecima, poremećaje spavanja, povećan broj prometnih nesreća kao i velike troškove stalnog podsjećanja javnosti na to da se mora prilagoditi promjeni. Tako ga je NR Kina ukinula 1991. godine, a Rusija ga je ukinula 2011. godine tako da u celom svetu s izuzetkom država na području Evrope i NAFTA ekonomskog saveza gotovo nitko ne vrši promenu s ljetnog na zimsko vreme i obratno.