Juraj Šižgorić

Juraj Šižgorić (lat. Georgius Sisgoreus, Georgius Sisgoritus; Šibenik, o. 1445. – Šibenik, 1509.), hrvatski je latinistički pjesnik.

Životopis

Juraj Šižgorić središnja je ličnost šibenskog humanističkog kruga i jedna od najznačajnijih ličnosti kulturnog života u XV. stoljeću hrvatskog naroda. Rođen je u Šibeniku o. 1445., a studirao je u Padovi gdje je doktorirao crkveno pravo 1471. godine. Bio je svećenik s mnogim dužnostima, među ostalim i biskupskog vikara dvaput. Postoje spekulacije o moćnim neprijateljima zbog gubitka očinskog imanja, no malo se detalja zna o njegovom životu u gradu. Šižgorić je tijesno bio vezan uz svoj zavičaj te je svojemu latiniziranomu imenu često dodavao i sintagmu Sibenicensis Dalmata, a u djelima mu se očituje i domoljublje te protuturska tematika.

Djelo

Elegiarum et carminum libri tres ("Tri knjige elegija i pjesama") najstarija je hrvatska pjesnička inkunabula i njegovo jedino za života tiskano djelo (Venecija, 1477.). Sastoji se od 62 pjesme, većinom u elegijskom distihu, a 11 je pjesama sastavljeno u safičkoj strofi te 3 u falečkim jedanaestercima. Tematika je antičko mitološka ili povijesna, ali žanrovski prevladavaju poslanice, pozdravnice i epigrami. Premda u zbirci nema ljubavne poezije, neke pjesme pokazuju da Šižgorić poznaje konvencije rimske ljubavne elegije. Najpoznatija je De Sibenicensis agri vastatione ("Elegija o pustošenju Šibenskog polja"), tada suvremena elegija protuturske tematike. Šižgorićeva tužaljka za izgubljenom braćom koja se nalazi u zbirci postoji i u dužoj verziji, naslova Prosopopeya edita per Gergorium Sisgoreum Sibenicensem studentem Patauii.

Druga Šižgorićeva zbirka latinskih pjesama sastavljena je 1487. godine i ostala je u rukopisu sve do 1962. godine, a posvećena je šibenskom knezu Antoniju Calbu (knez od 1486.-1489.). Sastoji se od 16 pjesama u sapfičkoj strofi, i to 13 himana posvećenih apostolima i svetom Pavlu. U zbirci se također nalazi posvetna oda Calbu te dvije osobne pjesme s aluzijom na suparnika.

Zemljopisno-povijesna rasprava u prozi De situ Illyriae et civitate Sibenici ("O smještaju Ilirije i grada Šibenika") sastoji se od 17 poglavlja i domoljubne je tematike. Posvećena je Calbu kao i zbirka himni apostolima. Referencija Alberta Fortisa na Šižgorićevo djelo Delle piu nobili prerogative di Sebenico, dugo smatrano izgubljenim, odnosi se na upravo na "De situ Illyriae".

Šižgorićev opus obuhvaća i danas izgubljeno djelo Dicteria Illyrica ("Ilirske poslovice"), prijevode hrvatskih poslovica koje je priredio zajedno sa šibenskim plemićem Jakovom Naplavićem.

Literatura

• Dukić, Davor: Latinska književnost hrvatskog humanizma, Katedra za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2007./2008.
• Leksikon hrvatskih pisaca (ur. D. Fališevac, K. Nemec, D. Novaković), Zagreb 2000.
• Juraj Šižgorić, Izbor iz djela (ur. Darko Novaković), Vinkovci 2000.