From Wikipedia, the free encyclopedia
Johan Galtung (rođen 24. oktobra 1930. — Oslo, 17. februar 2024) je norveški sociolog, matematičar i i glavni osnivač discipline mira i konflikta studija.[1] On je suosnivač Instituta za istraživanje mira u Oslu 1959, radeći u njemu kao direktor do 1970. godine. Godine 1964. je osnovao časopis Journal Peace Research. 1969. godine imenovan je za prvog profesora u mirovnim i konfliktnim studijama na svetu na Univerzitetu u Oslu. Podneo je ostavku profesora 1977. i od tada predaje na nekoliko drugih univerziteta; od 1993. do 2000. kao istaknuti profesor na mirovnim studijama na Univerzitetu na Havajima gde je postao prvi Tun Mahathir profesor globalnog mira na Internacionalnom islamskom univerzitetu u Maleziji.[2] Dobitnik je nagrade Pravo životno sredstvo 1987. godine.
Johan Galtung | |
| |
Rođenje | 24. 10. 1930. Oslo, Norveška |
---|---|
Alma mater | Univerzitet u Oslu |
Poznat po | osnivač mirovnih i konfliktnih studija |
Galtung je poznat po doprinosima matematici i sociologiji 1950-ih, političkoj nauci 1960-ih, ekonomiji i istoriji 1970-ih, makroistoriji, antropologiji i teologiji 1980-ih. On je razvio nekoliko uticajnih teorija, kao što su razlika između pozitivnog i negativnog mira, teorija strukturalnog nasilja, teorija konflikta i rešavanja konflikta, koncept izgradnje mira[3],strukturalna teorija imperijalizma i teorija SAD-a kao republike i imperije.[4]
Galtung je rođen u Oslu. Stekao je diplomu[5] doktora matematike na Univerzitetu u Oslu 1966. i godinu dana kasnije diplomu[6] iz sociologije na istom univerzitetu. Bio je jedan od devet počasnih doktora 1975. godine.[7]
Galtungov otac i deda su bili lekari. Prezime Galtung potiče iz Hordlanda gde je njegov deda rođen. Njegova majka Helga Holmboe je rođena u centralnoj Norveškoj u Trondelagu, a otac u Ostfoldu na jugu zemlje. Galtung se ženio dva puta. Dvoje dece ima sa prvom ženom Ingrid Eide- Harald Galtung i Andreas Galtung, a dvoje sa drugom ženom Fumiko Nišimura- Irena Galtung i Fredrik Galtung.[8]
Nakon sticanja diplome Galtung je počeo da predaje na Kolumbija univerzitetu u Njujorku kao pomoćni profesor na Odeljenju za sociologiju.[9] 1959. godine, Galtung se vratio u Oslo gde je osnovao Istraživački institut za mir u Oslu (PRIO). Bio je direktor instituta do 1969, i prisustvovao razvoju instituta od odeljenja u sklopu Norveškog instituta za socijalna istraživanja u nezavisni istraživački institut sa mogućnošću dobijanja direktnih sredstava od Norveškog ministrarstva za obrazovanje.[10]
1964. godine Galtung je osnovao prvi akademski časopis posvećen mirovnim studijama: Journal of Peace Researech.[11] Iste godine, učestvovao je u osnivanju Međunarodne asocijacije za mirovna istraživanja.[12] 1969. je napustio PRIO radi pozicije profesora za istraživanje konflikata i mira na Univerzitetu u Oslu, gde se zadržao do 1978. godine.[13]
Posle toga bio je generalni direktor Međunarodnog univertitetskog centra u Dubrovniku, takođe radeći kao predsednik Svetske buduće studijske federacije.[14] Takođe je bio i gostujući profesor na drugim univerzitetima kao što su Santiago (Čile), Univerzitet UN u Ženevi, Kolumbija univerzitet, Prinston i Univerzitet na Havajima.[15] Predavao je na toliko mnogo univerziteta gde je naučio mnogo više studenata širom sveta nego i jedan savremeni sociolog.[16] Trenutno, Galtung predaje na odeljenju za Nauku o ljudima na Sajbruk univerzitetu.[17]
Galtung je plodan istraživač koji je dao veliki doprinos mnogim poljima sociologije. Publikovao je više od hiljadu članaka i preko sto knjiga.[18] Ekonomista i njegov sledbenik Kenet Bulding je rekao za Galtunga da je njegov rad toliko veliki i raznolik da je teško poverovati da dolazi od čoveka.[19] On je član Norveške akademije za nauku i umetnost.[20]
Galtung je preživeo Drugi svetski rat u okupiranoj Norveškoj i kao 12-godišnjak je prisustvovao hapšenju oca od strane nacista. Od 1951. godine bio je već priznat kao mirovni posrednik i izabran da radi 18 meseci u socijalnoj službi u mestu njegovog služenja vojnog roka. Posle 12 meseci, insistirao je da ostatak njegove socijalne službe provede u aktivnostima vezanim za mir zbog čega su ga norveške vlasti poslale u zatvor gde je služio 6 meseci.[21]
1993. godine bio je suosnivač Mreže za razvoj mira u okruženju,[22][23] organizacije za rešavanje konflikata mirnim putem. Postoji 4 tradicionalna, ali nezadovoljavajuća načina na koji konflikt između dve strane može biti rešen:
Galtung je pokušao da nametne peti način rešavanja konflikata u kojima se se i A i B strana osećaju kao pobednici. Metoda, takođe, insistira da osnovne ljudske potrebe kao što su preživljavanje, fizičko blagostanje, sloboda i identitet moraju biti poštovane.
Galtung je prvi koncipirao izgradnju mira pozivom na sisteme koji bi kreirali održivi mir. Strukturama izgradnje mira potrebno je znati korene uzroke konflikta i podržati lokalni kapacitet za upravljanje mirom i rešavanje konflikta.[24]
Bio je savetnik u nekoliko međunarodnih organizacija. Od 2004. godine član je Savetodavnog tela pri Komitetu za demokratiju UN.
Takođe je napisao mnogo empirijskih i teoretskih članaka, najčešće se suočavajući sa pitanjima mira i rešavanja konflikata.
Galtung je usko povezan sa konceptima strukturalnog nasilja i negativan protiv pozitivnog mira.
Za Galtunga SAD je istovremeno i republika i imperija. SAD su sa jedne strane voljene zbog svojih republikanskih kvaliteta, a sa druge strane prezrene od svojih neprijatelja u inostranstvu zbog učešća u vojnim agresijama. Njihovi republikanski kvaliteti uključuju radnu etiku, dinamičnost, produktivnost i kreativnost, slobodarske ideje i pionirski duh. Sa druge strane njihova vojna i politička manipulacija su posledica njihove agresivnosti, arogancije, nasilja, licemerja i samopravednosti poznate kao javno američko ignorisanje drugih kultura.[25]
1973. godine Galtung je kritikovao „strukturalni fašizam“ SAD-a i drugih zapadnih zemalja koji bi zaratili da osiguraju poslovno tržište navodeći: „Ekonomski sistem koji se zove kapitalizam kada je povezan na ovaj način sa drugim zemljama zove se imperijalizam.“ Hvalio je Fidela Kastra za oslobađanje od imperijazma. Galtung je izjavio da su SAD „zemljoubice“ krive za neofašistički terorizam upoređujući SAD sa nacističkom Nemačkom zbog bombardovanja Kosova za vreme NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine.[26][27]
Prema Galtungu, američka imperija uzrokuje nepodnošljivu patnju i ozlojeđenost od strane eksploatatora/ ubica/ dominatora/ stranaca i onih koji podržavaju SAD imperiju zbog svoje koristi. U članku publikovanom 2004. godine, Galtung je predvideo da će američka imperija pasti do 2020. Proširio je ovu hipotezu 2009. u knjizi pod nazivom „Pad američke imperije- šta onda? Naslednici, regionalizacija ili globalizacija? Američki fašizam ili američki procvat?“.[28][29]
Izlažući na radio i televizijskoj emisiji Democracy Now, izjavio je da voli SAD kao republiku i mrzi SAD kao imperiju. Dodao je da su mu se mnogi Amerikanci zahvaljivali za ovu izjavu na njegovim predavanjima jer im je pomogla da reše konflikt između njihove ljubavi prema svojoj zemlji i nezadovoljstva njihovom spoljnom politikom.[30]
Od pada Sovjetskog Saveza, Galtung je dao nekoliko predviđanja od kada SAD više neće biti supersila, stav koji je sam po sebi kontroverzan. U članku publikovanom 2004. godine, dao je listu 14 kontradiktornosti koje će prouzrokovati pad američke imperije.[31] Nakon početka rata u Iraku, on je revidirao svoje predviđanje pada američke imperije videći ga kao vrlo skorog.[32] On tvrdi da SAD prolaze kroz fazu fašističke diktature na svom putu ka dole, i da je Patriotski zakon simptom toga. Tvrdi da je izbor Džordža V. Buša koštalo američku imperiju 5 godina- takođe priznaje da je ova procena postavljena malo proizvoljno. Sada predviđa kraj američke imperije do 2020, ali ne i američke republike. Kao Velikoj Britaniji, Rusiji i Francuskoj, američkoj republici će biti bolje bez imperije.
Neka Galtungova predviđanja se nisu ostvarila. Na primer, City Journal tvrdi da je 1953, Galtung predvideo da će ekonomija Sovjetskog saveza uskoro prestići zapadnu ekonomiju.[33]
Za vreme svoje karijere, neke od Galtungovih izjava i teorija bile su podložne kritici. 2007. godine članak Brusa Bauera objavljen u magazinu City Journal i naknadni članak iz februara 2009. Barbare Kej u novinama National Post su kritikovali neke od Galtungovih izjava. Oba autora su kritikovala Galtungovo mišljenje da je komunistička Kina bila „represivna u određenom liberalniom smislu“. Mao Cetung je bio „beskrajno liberalan kada je video iz drugih perspektiva da liberalna teorija nije nikad shvaćena“ jer je Kina pokazala da „cela teorija o tome šta je otvoreno društvo mora biti prepisana, takođe i teorija o 'demokratiji'- i trebaće mnogo vremena pre nego što zapad bude voljan videti Kinu kao glavnog učitelja u takvim predmetima.“ Autori su takođe kritikovali Galtungovu opoziciju mađarskom otporu protiv sovjetske invazije 1956. godine, kao i njegov opis 1974. Aleksandra Solženjicina i Andreja Saharova kao „proganjane elitne ličnosti“.[34][35] Oba, gore pomenuta članka, navode da je on sugerisao da bi uništenje Vašingtona bila fer kazna za američki arogantan pogled sebe kao „modela za sve druge“. Bauer je dodatno tvrdio da je Galtung najbolje opisan kao „doživotni neprijatelj slobode“. Međutim, Galtung je nazvao napade od 11. Septembra „kriminalnim političkim nasiljem“.[36]
U aprilu 2012, neki norveški komentatori su optužili Galtunga za antisemitizam nakon što je objavio kolumnu u magazinu „Humanist“ tvrdeći da Jevreji kontrolišu politiku i medije. Galtung je odbio te navode.[37][38] Izraelske novine „Harec“ su ga optužile u maju 2012. za: (1) sugerišući mogućnost veze između napada u Norveškoj 2011. i izraelske obaveštajne agencije Mosad, (2) pominjanje da 6 jevrejskih kompanija kontrolišu američke medije, (3) prepoznavanje onoga šta on smatra da su sličnosti između bankarske firme Goldman Saks i zavereničkih antisemitskih protokola Sionskih mudraca i (4) teoriziranje, da iako nije opravdano, antisemitizam posle Prvog svetskog rata u Nemačkoj doneo predvidljive posledice za nemačke Jevreje koji su držali uticajne pozicije.[39] Kao rezultat ovih izjava u maju 2012. godine, TRANSCEND, organizacija čiji je suosnivač Galtung objavljuje izjavu pokušavajući da objasni njegovo mišljenje.[40] 8. Avgusta 2012. Svetska akademija za mir u Bazelu, u Švajcarskoj, je objavila da je Galtung suspendovan iz njihove organizacije, navodeći zbog čega- „nesmotrene i uvredljive izjave koje su naročito osetljive za Jevreje.“[41]
Galutng je objavio više od hiljadu članaka i preko sto knjiga.[42][43]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.