H-8... je jugoslavenski igrani film snimljen 1958. godine u režiji Nikole Tanhofera. Film se temelji na istinitoj priči o fatalnoj nesreći koju je prouzrokovao nepoznati vozač autobusa 1957. godine. "H-8..." su početni znakovi njegovih registarskih pločica, i jedini podatak o počinitelju zločina.
| H-8... | |
|---|---|
| Žanr | melodrama |
| Režija | Nikola Tanhofer |
| Producent | Jadran film |
| Scenario | Zvonimir Berković Tomislav Butorac (prema ideji Zvonimira Berkovića i Nikole Tanhofera) |
| Uloge | Antun Vrdoljak Boris Buzančić Đurđa Ivezić Vanja Drach Mira Nikolić Marijan Lovrić Antun Nalis Mia Oremović Stane Sever Pero Kvrgić Marija Kohn Fabijan Šovagović Ljubica Jović Ivan Šubić Siniša Knaflec Rudolf Kukić Andro Lušičić |
| Muzika | Dragutin Savin (Pjesma "Sretan put": Ljubo Kuntarić) |
| Fotografija | Slavko Zalar |
| Montaža | Radojka Ivančević |
| Datum(i) premijere | 1958. |
| Trajanje | 105 min. |
| Zemlja |  FNR Jugoslavija |
| Jezik | srpskohrvatski |
| H-8... na Internet Movie Database | |
Film je na Festivalu igranog filma u Puli 1958. god. osvojio Veliku zlatnu Arenu za najbolji film.
Sadržaj
U noći 14. travnja 1957. godine na zagrebačkom autoputu se sudare autobus i tvornički kamion. Sudar je preticanjem uzrokovao nepoznati vozač koji odmah poslije toga hladnokrvno gasi svjetla i bježi, a da se nije ni osvrnuo. Ostatak filma prati događanja u autobusu i kamionu sve do same nesreće. Upoznajemo sudbine putnika autobusa - studentice klavira Alme Novak, novinara Borisa, njegovog kolege i prijatelja, propalog glumca Kreše Miljuša i njegove supruge, vozača Josipa Baraća, njegovog pomoćnika Janeza Pongraca i drugih. Istovremeno, pošiljku lima kamionom prevozi šofer Rudolf Knez, a prate ga njegov sin Vladimir i njegov poznanik iz zatvora Franjo Rosić, koji im se naknadno priključi. Istovremeno, pripovjedači zlokobno najavljuju skoru nesreću i brojeve sjedala poginulih putnika autobusa, a oni stalno mijenjaju sjedišta.
Uloge
- Đurđa Ivezić kao Alma Novak
- Boris Buzančić kao novinar Boris
- Antun Vrdoljak kao fotograf Vodopija
- Vanja Drach kao Krešo Miljuš
- Mira Nikolić kao mlada majka Gordana
- Marijan Lovrić kao Rudolf Knez
- Antun Nalis kao lopov Ivica
- Rudolf Kukić kao Švicarac Oswald
- Mia Oremović kao Švicarečeva žena
- Stane Sever kao Janez Pongrac
- Pero Kvrgić kao gospodin Jakupec
- Marija Kohn kao gospođa Tamara Jakupec
- Fabijan Šovagović kao Franjo Rošić
- Ljubica Jović kao Krešina žena
- Siniša Knaflec kao Vladimir Knez
- Ivan Šubić kao Josip Barać
- Drago Mitrović kao Ivan Vukelić
- Josip Presl kao Neven Šestan
- Andro Lušičić kao dr. Šestan
- Stjepan Jurčević kao prof. Nikola Tomašić
- Krunoslava Frlić kao Marija Tomašić
- Pavle Bogdanović kao Mišo Petrović
- Milan Orlović kao Živković
- Martin Matošević kao seljak Dukat
- Rudolf Sremec kao Almin ljubavnik
- Kruno Valentić kao prodavač "Večernjeg"
- Slavica Fila kao glas
- Ivan Hetrich kao pripovjedač #1
- Stjepan Jakševac kao pripovjedač #2
- Dobrila Berković kao Vesna Jakupec
- Nela Eržišnik kao Jakupecova sestra
- Sanda Fideršeg kao supruga liječnika Šestana
- Nedim Omerbegović kao književnik
- Marija Aleksić
- Gabi Novak kao glas s radija (pjeva pjesmu "Sretan put")
Kritike
Daniel Rafaelić je za Filmski leksikon zapisao:
- "Jedan od najcjenjenijih hrvatskih filmova, H-8... snimljen na autoputu kod Novske se podjednako odlikuje dojmljivom glumom, režijom i montažom. Na početku filmskog izlaganja razotkriva se završni rasplet – sudar autobusa i kamiona, a čak se i otkriva broj poginulih te brojevi mjesta na kojima su ti ljudi sjedili. Napetost proizlazi iz činjenice što likovi tijekom vožnje izmjenjuju svoja mjesta, a poistovjećivanje gledatelja i likova pojačava isticanje tvrdnje da se radi o istinitom događaju (uzročnik sudara pobjegao je s mjesta nesreće, a jedino je zapamćen početak njegove registracije: H-8...). Likovi su slojevito oblikovani, ritam je uzoran, a cjelina ostvaruje tipičan jugoslavenski mikrosvijet toga vremena odnosno panoramu složenoga društva."[1]
Izvori
Eksterni linkovi
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
