From Wikipedia, the free encyclopedia
Groblje krijesnica (japanski 火垂るの墓 Hotaru no Haka) je japanska anime drama iz 1988. koju je režirao Isao Takahata. Film govori o dvoje djece u Japanu za vrijeme Drugog svjetskog rata te je stekao pohvale kritičara, a neki su uočili kako je glavna namjera bila poslati antiratnu poruku time što se pokaže kako su najranjiviji, djeca, katkad najveće žrtve rata.[1] Bio je to također treći dugometražni animirani film kojeg je producirao Studio Ghibli.
Hotaru no Haka | |
---|---|
Režija | Isao Takahata |
Producent | Toru Hara |
Scenario | Roman: Akiyuki Nosaka Scenarij: Isao Takahata |
Uloge | Tsutomu Tatumi Ayano Shiraishi Yoshiko Shinohara Akemi Yamaguchi |
Muzika | Michio Mamiya |
Fotografija | Nobuo Koyama |
Montaža | Takeshi Seyama |
Distribucija | Toho |
Datum(i) premijere | 16. travnja 1988. |
Trajanje | 88 min. |
Zemlja | Japan |
Jezik | japanski |
Hotaru no Haka na Internet Movie Database |
U časopisu Animage, Groblje krijesnica je 1989. osvojio 13. mjesto na listi 20 najboljih animea godine, sa 186 glasova, čime je bio u rangu raznih popularnih animea koji su također objavljeni te godine, kao što su Saint Seiya, Akira, Maison Ikkoku i Moj susjed Totoro.[2]
Duhovi dječaka Seite i njegove mlađe sestre Setsuko govore kako su umrli. Godina je 1945. a Japan počinje gubiti bitku u Drugom svjetskom ratu. Pri bombardiranju grada Kobea je poginula majka od 14-godišnjeg Seite i njegove mlađe sestre Setsuko pa su tako oboje ostali bez skrbništva jer se njihov otac bori u ratu na nekom brodu u Tihom oceanu. Seitu i Setsuku prima njihova teta ali se ne brine osobito puno o njima. Stoga djeca napuštaju njen dom i odlaze samostalno živjeti u nekom napuštenom bunkeru. No glad je njihov najveći neprijatelj, a naći hranu je gotovo nemoguće. Najzad, Seita jednog dana svjedoči kako mu je sestra umrla od gladi. I on sam nakon nekog vremena pogiba od iste sudbine. Njihovi duhovi gledaju Kobe dok oko njih lete krijesnice.
"Groblje krijesnica" je hvaljena oda pacifizmu i apel protiv mržnje i ludosti rata koji je prikazan kao stanje koje upropaštava jednu cijelu generaciju. Radi se o jednom od najcijenjenijih i najslavnijih animea 1980-ih, koji je na kritičarskom siteu rottentomatoes.com od kritičara dobio vrlo visoku srednju ocjenu od 8.9/10 koji su ga čak uspoređivali sa filmom Schindlerova lista, a samo ga je malen dio kritizrao zbog monotone priče i ukočene strukture. Socijalni realizam prikazan je iznimno plastično i jednostavno: priča nema humora ili akcije i samo prati dvoje djece koji su izgubile svoje roditelje i polako umiru od gladi i za koje nema sretnog završetka, čime definitivno ruši klišejizirano mišljenje da su svi animirani filmovi namijenjeni za djecu. Roger Ebert ga smatra jednim od najsnažnijih ratnih filmova te ga je 2000. uključio u svoj popis "Velikih filmova".[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.