Grgur Veliki

„Sveti Grgur” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Sveti Grgur (razvrstavanje).

Sveti Grgur I. Veliki bio je papa i crkveni naučitelj. Otac mu je bio Gordijan, a majka Sveta Silvija. Najprije je bio prefekt (od 572.-573.), a potom osniva 6 samostana na Siciliji i samostan svetog Andrije u Rimu. Od 579. do 585. godine bio je legat pape Pelagija II. na carigradskom dvoru, a izabran je za papu 590. godine.

Grgur I. Gregorius I
Pravo ime	Gregorius Anicius
Papinstvo počelo	3. rujna 590.
Papinstvo završilo	12. ožujka 604.
Prethodnik	Pelagije II. ( 579. - 590.)
Nasljednik	Sabinijan (604. - 606.)
Rođen	oko 540. Rim, Italija
Umro	604. Rim
Ostali pape imena Grgur

Kao papa reorganizirao je upravu nad papinskim teritorijem i crkvenim dobrima po pokrajinama. Također je poticao širenje benediktinskog reda, pokretao misionarsku djelatnost (pokrštenje Angla), reformirao crkvene ceremonije i crkveno pjevanje. Spretnom politikom prema Langobardima postavio je temelje kasnijoj političkoj moći papinstva. Prvi je upotrijebio izraz „servus servorum Dei“ (latinski: sluga slugu Božjih) kao titulu rimskih papa.

Iz njegovih djela crpe se podaci o kulturnoj povijesti ranog srednjeg vijeka. Bio je prvi latinski pisac koji je spomenuo Slavene u Istri i Dalmaciji. Njegova djela su:

• Pastoralno pravilo
• Homilije
• Četiri knjige dijaloga

Vanjske veze

Grgur Veliki na Wikimedijinoj ostavi

• Documenta Catholica Omnia: Grgur I. Veliki