Ferdinand Magellan

Ferdinand Magellan (/məˈɡɛlən/^[1] ili /məˈdʒɛlən/;^[2] portugalski: , IPA: [fɨɾˈnɐ̃w ðɨ mɐɣɐˈʎɐ̃jʃ]; španski: , IPA: [ferˈnando ðe maɣaˈʎanes]; proljeće 1480. – otok Maktan, 27.4. 1521.), portugalski moreplovac i istraživač, koji je organizovao špansku ekspediciju do Istočne Indije od 1519 do 1522, što je dovelo do prvog obilaženja oko Zemlje.

Ferdinand Magellan
Rođen/a	Fernão de Magalhães 1480 Sabrosa, Trás-os-Montes e Alto Douro, Portugal
Umro/la	27. april 1521 (starust 40–41) Kraljevstvo Maktan (sac Maktan, Filipini)
Nacionalnost	Portugalsko
Poznat/a po	po prvom obilaženju oko Zemlje, od Evrope na istok, i na zapad; po prvoj ekspediciji od Evrope do Azije preko zapada; i po prvoj ekspediciji preko Atlanskog okeana do Magellanovog tesnaca i preko Tihog okeana
Potpis

Viktorija, jedini brod Magelanove flote koji je kompletirao obilaženje oko Zemlje. Detalj sa Orelijusove mape, 1590.

Replika Viktorije u muzeju Nao Victoria, Punta Arenas, Čile

Rođen u bogatoj portugalskoj porodici oko 1480, Magellan je postao vešt moreplovac i pomorski oficir, i konačno ga je kralj Čarls I od Španije izabrao da predvodi potragu za zapadnim putem do „Začinskih ostrva“. Komandujući flotom od pet brodova, on je isplovio ka jugu Atlanskog okeana ka Patagoniji, prolazeći kroz Magellanov tesnac i dospevajući u vode koje je nazvao „mirno more“ (moderni Tihi okean). Uprkos ozbiljnim olujama i pobunama posade, ekspedicija je dospela do Začinskih ostrva 1521. i vratila se kući preko Indijskog Okeana. Time je po prvi put obiđen globus. Magellan nije kompletirao celokupno putovanje, pošto je poginuo tokom Bitke kod Maktana na Filipinima 1521.

Magellanski pingvin je imenovan po njemu, pošto je on bio prvi Evropljanin koji ga je zapazio.^[3] Magellanova veština navigacije je isto tako priznata imenovanjem objekata asociranih sa zvezdama, uključujući Magelanske oblake, koji su danas poznati kao dve susedne patuljaste galaksije; bliznačkih mesečevih kratera Magelan i Magelan A; i jednog kratera na Marsu.^[4]

Indija

Nakon putovanja Vasca de Gamme u Indiju i otvaranja tamošnjih trgovačkih puteva za Portugal u Lisabonu se donosi odluka da to nije dovoljno nego se treba stvoriti trgovačko carstvo u kojemu nitko drugi neće imati pravo na trgovinu začinima. U skladu s tom novom doktrinom 25.3. 1505. godine portugalska ratna flota od 22 broda je krenula na putovanje. Na jednom od tih brodova se nalazi Ferdinand Mageljan koji u svojoj 25 godini kreće na svoju prvu prekomorsku avanturu.^[5][6]

Prvi dio putovanja oko Afrike i prisiljavanje tamošnjih vladara je prošlo bez otpora ikakve važnosti (najveća "bitka" je bila u Tanzaniji) što se neće ponoviti u Indiji. Tamošnji lokalni vladari su gotovo odmah nakon dolaska Vasca de Gamme dobili kao saveznike Egipat, Veneciju i Dubrovnik koji su se uplašili od gubitka monopola na trgovinu s Indijom. Zahvaljujući toj pomoći ranije prijateljski raspoloženi vladar područja Diu u Indiji se osjetio dovoljno jakim da se ne pokloni portugalcima što dovodi do bitke kod Diu-a. U njoj zahvaljujući svojoj hrabrosti u borbi Ferdinand Mageljan biva prvi put zapažen. Tijekom sljedećih borbi tijekom ovog portugalskog osvajačkog pohoda će također biti zamijećen što mu donosi unapređenja. Tijekom 1510 godina to će mu napokon donijeti nagradu i titulu kapetana broda. Kada svoj brod sljedeću godinu usmjerava protivno naređenjima na istok biva smjenjen i poslan natrag u Portugal.^[7][8][9]

Maroko

Od kralja po povratku u domovinu bez obzira na takav nečasni otpust on dobiva penziju koju smatra mizernom za živjeti pa kreće s Portugalskom vojskom u ratni pohod na Maroko 1513 godine. Tamo on tijekom bitke kod Azamora biva teže ranjen u borbi prsa u prsa. Ovo njegove treće ranjavanje nije kao prethodna dva tijekom ratova u Indiji nevažno pošto od njega će do kraja života šepati. Kada tijekom ovog pohoda on invalid biva optužen za trgovinu s neprijateljem on ne čeka presudu nego dezertira i bježi u Lisabon kod kralja da se obrani od optužbi. Protivno njegovim očekivanjima da će biti lijepo dočekan od kralja ovaj ga prisiljava na povratak u Maroko i suočavanje s optužbama. Kako su one kasnije odbačene Magellan napokon dobiva časni otpust iz vojske i vraća se u Lisabon. Tamo ga ponovno dočekuje kralj 1515 godine koji izražava sumnju da će ovaj kapetan dobiti ikada više na zapovjedanje brod svoje države. Dodatni problem za umišljenog Magellana je što on ponovno ne dobiva penziju koju zaslužuje nego neku "mizeriju". Sada zahvaljujući svojim poznanstvima koja mu davaju bezbroj mogućnosti on počinje razmišljati o izdaji domovine. Prvi korak u tom smjeru postaje nabavljanje informacija iz tajnog portugalskog pomorskog arhiva. Znajući veoma dobro da će mu trebati dodatna pomoć radi uvjeravanja kralja Španjolske Karla V da mu daruju flotu na upravljanje on pristupa svom prijatelju i pomorskom astronomu Faleiru. Zajedno s njim plan za prolaz kroz državnu administraciju je spreman i on 20. listopada 1517 godine napušta svoju rodnu domovinu u koju više nikada neće stupiti.^[10][11]

Navigacijski plan

Za razliku od drugih nepoznatih avanturista koji svaki mjesec dolaze na španjolski dvor Mageljan je već potvrđeni kapetan koji zahvaljujući također poznatom Faleiru nema problema da ostvari svoje zamisli. Kada na sastanku predlaže da se u Indiju stigne putujući na zapad vjeruju mu čak i oni koji su se nekada protivili Kolumbu. Tijekom izlaganja svojeg prijedloga Mageljan slučajno ili namjerno laže obećavajući da bogati otoci pred Indijom spadaju u Španjolsku interesnu sferu po onom kako je papa podjelio svijet. Ta svjesna ili nesvjesna laž rezultira ispunjavanjem svih njegovih želja za ovaj poduhvat prve plovidbe oko svijeta. Stvarni problem je bilo samo putovanje pošto je u proračunima Mageljan napravio drastičnu pogrešku. Po njegovom razmišljanju prolaz u Tihi ocean su već otkrili Portugalci i on se nalazi kod 40 paralele. Ta greška će stvoriti tijekom putovanja velike probleme ovom istraživaču.

Magelan–Elkanovo putovanje. Viktorija, jedan od originalnih pet brodova, obišao je zemaljsku kuglu, završavajući putovanje 16 meseci nakon smrti istraživača.

Traženje prolaza

Najveći šok Mageljan će ipak doživjeti kratko vrijeme prije zamišljenog početka ekspedicije kada dolazi kraljeva naredba da u njegovoj floti koja ima veliki broj portugalaca ne smije ostati više od njih šest. Nakon te naredbe kapetani brodova njegove flote postaju španjolci što će već tijekom prvog dijela putovanja stvoriti velike probleme. Poslije ove velike smjene posade Mageljanova ekspedicija 20. rujna 1519. godine napokon napušta teritorij kontinentalne Španjolske. Tijekom ove prve runde putovanja njegova flota će stati na Kanarskim otocima za posljednje snabdijevanje nakon čega kreće prema Brazilu. 13.12. 1519. godine ova flota koja se sastoji od brodova San Antonio (najveći), Trinidad (admiralski), Concepcion, Victoria i Santiago (najmanji, namjenjen istraživanju plitkih voda) dolazi u zaljev današnjeg grada Ria gdje se snabdijeva trgujući s domorocima. Nakon toga cijela flota kreće uz obalu Amerike prema 40 paraleli gdje se navodno nalazi čuveni prolaz. Taj postavljeni cilj je bio dostignut 10 siječnja 1520. godine kada se pred Mageljanom otvara prolaz u koji šalje nekoliko brodova da ga provjere. Vijest koja mu stiže nekoliko dana potom od njih je katastrofalna. Ovo nije bio prolaz u Tihi ocean nego ušće neke velike rijeke (Rio de la Plata). Ova vijest na Mageljana djeluje ubitačno. Demoraliziran on sada ne zna što da radi tako da iako flota napušta ušće ove rijeke 2. veljače 1520. godine nastavljajući svoj put prema jugu uz obalu, njegovi kapetani znaju stvarno stanje. Na kraju gotovo fatalna odluka postaje osnivanje grada San Giuliana u današnjoj južnoj Argentini 2.4. 1520. godine. Pet dana potom 3 od 5 brodova njegove flote su se pobunila i samo zahvaljujući svojoj gotovo suludoj hrabrosti on uspjeva u noćnom napadu povratiti jednog od njih i tako skršiti bunu (pošto je omjer sada u njegovu korist). Od pobunjenika bio je ubijen samo kapetan broda osvojen u noćnom napadu dok su druga dvojica kolovođa prepušteni svojoj sudbini na nepoznatoj obali. Sada u ponovno smirenoj situaciji Mageljan donosi odluku da prezimi u novoosnovanom gradu i šalje samo brodić Santigao u daljnja istaživanja. Njegov brodolom i preživljavanje posade 22. svibnja 1520. će dodatno uvjeriti Mageljana u potrebu čekanja tako da će San Giuliano napustiti tek 24. kolovoza 1520. godine. Manje od 2 mjeseca potom ili točnije 21. listopada 1520. Mageljan uspijeva naći ulaz u prolaz koji od tada nosi njegovo ime. U početku on još uvijek ne zna da je uspio u svom poduhvatu pa dijeli brodove u dvije grupacije radi bržeg istraživanja. Tijekom ove podjele brod San Antonio će 8. studenog 1520. dezertirati i vratiti se u Španjolsku. Bez obzira na to ostatak flote koju čine sada tri broda ulazi u ocean kojemu će dati ime Tihi 28. studenog 1520. godine.

Tihi ocean

Po izlasku iz kanala Magellan usmjerava svoje brodove u smjeru sjeverozapada. Tijekom ovog putovanja koje će trajati do 6. ožujka 1521 godine posada će pojesti sve jestivo na brodu prije nego što dođe do prvog naseljenog otoka (u Marianskom otočju). Taj naseljeni otok Magellan imenuje Otok lopova pošto su tijekom prvog dana kada izmučeni španjolci nisu mogli reagirati lokalni stanovnici pokrali s brodova sve što se moglo. Oporavljena posada brodova je već sljedećeg dana uzela svoju osvetu kada je napala i opljačkala lokalno stanovništvo da se opskrbi nužno potrebnim namirnicama. Nastavljajući svoj put Mageljan dolazi do malenog otoka na području Filipina gdje njegov prevodioc s Malajskog (kojega ima s prvog putovanja u Aziju) napokon susreće ljude koji razumiju njegov jezik. Tim događajem taj "nevažni" prevodioc imena Enrique postaje prvi čovjek koji je otplovio svijet. Napredujući tako među otocima od malenih do sve većih i politički važnijih Mageljan stiže na otok Cebu koji se nalazi u središtu Filipina. Tamošnji lokalni radža nakon upozorenja muslimanskog trgovca na opasnost koju predstavljaju Portugalci (on ih je zamjenio za Portugalce) on ih dočekuje otvorenih ruku 7. travnja 1521 godine. Shvaćajući tehnološku nadmoć svojih posjetitelja radža Humabon čini sve da stvori savez s njima tako da i prelazi na kršćanstvo. Te slobodne ruke dane posjetiteljima koji su do tada gladovali i nisu vidjeli ženu duže od godinu dana stvara ubrzo nezadovoljstvo među lokalnim stanovništvom što rezultira pobunom lokalnog poglavice imena Lapu-Lapu otoka Maktan protiv Humabona. Kako bi dokazao korist od španjolskog prijateljstva Mageljan se ponudio da će sa svojim ljudima ugušiti bunu što je bilo prihvaćeno. U bitci koja slijedi 27. travnja 1521 godine Mageljan gine s još dva ili tri čovjeka. Iako je takav rezultat bitke bio katastrofa ono što slijedi postaje još gore. Namjesto da se španjolci ponovno iskrcaju i napadnu poglavicu kako bi povratili čast svoje zemlje oni počinju pregovore o povratku tijela palog kapetana. Rezultat toga postaje odbijanje domorodaca da ga predaju i razočarenje radže Humabona u svoje nove saveznike, nakon čega će ih se on odreći.^[12]

Nastavak ekspedicije

Po testamentu Magellanov prevodilac i rob Enrike je trebao biti oslobođen nakon njegove smrti.^[13] Kako kapetani odbijaju izvršiti tu posljednju želju svog zapovjednika on se okreće rađi Humabonu s kojim stvara plan za napad na španjolce. To će se i dogoditi 1. svibnja 1521 godine kada u "izdajničkom" napadu biva ubijeno 30 članova posade zajedno s glavnim zapovjednicima. Nemajući dovoljno ljudi za upravljanje s 3 broda posada se odlučuje na potapanje Concepciona sljedeći dan. Od tada pa sve do studenog ovi brodovi bez svojih pilota će se izgubiti među indonezijskim otocima bez znanja kako da nastave svoj put. Najbolji dokaz ovog lutanja nam postaje čak 6 potrebnih mjeseci da bi se stiglo od otoka Cebu do bogatih Maluških otoka između Nove Gvineje i Sulavezija. Tamo oni nalaze prijateljski nastrojenog sultana od Tidora s kojim počinju obostrano korisnu trgovinu. Tijekom tamošnjeg boravka se primjetilo da brod Trinidad propušta vodu u takvoj količini da se nije moglo spasiti bez velikih popravaka. Kako je jedini preostali brod bila malena Viktorija niti približno se nije moglo na njega smjestiti sve mornare tako da kapetan del Cano ostavlja posadu od Trinidada da popravi svoj brod (i krenu potom preko Pacifika do američkih kolonija) dok će on s Viktorijom i teretom mirodija krenuti odmah u Europu. Na tom dugom putovanju on je veoma dobro znao da ne smije nigdje ponovno pristati radi hrane ili vode pošto bi Portugalci odmah zaplijenili brod zbog čega ga on tada puni hranom i vodom. Zadnja baza za opskrbu na ovome dugom putovanju postaje otok Timor 13. veljače 1522 godine nakon čega je napred bilo samo more. Već tijekom svibnja ove godine kada brod Viktorija prolazi rt Dobre nade na njemu se jede samo riža pošto ništa drugo nije preostalo. Tijekom ostatka puta posada je polagano počela umirati od skorbuta i gladi tako da kada se brod približio Zelenortskim otocima u vlasništvu Portugala del Cano donosi odluku da se tamo moraju opskribiti hranom i vodom ili će svi umrijeti prije povratka kući. Da bi tako nešto bilo izvedivo on skida španjolske oznake broda i stavlja portugalske kako bi odglumio njihov brod koji je doživio nesreću. Ova prevara izvedena 9. srpnja 1522 u potpunosti uspjeva tako da je brod dobio nužno, a istovremeno iskrcao 13 teško bolesnih članova posade. Prije nego što je prevara otkrivena brod je krenuo prema Španjolskoj gdje stiže 6. rujna 1522 godine završavajući tako Magellanov san o plovidbi oko svijeta.

Magellanovo upravljanje

Danas se gotovo u svim knjigama navodi kako je 265 ljudi krenulo na putovanje, a vratilo ih se samo 17. Iako je to potpuna istina ona istovremeno podrazumjeva da su svi ostali tijekom ovog teškog putovanja preminuli što niti približno ne odgovara stvarnim događajima. Kao što smo vidjeli 13 ljudi je ostalo na Zelenortskim otocima (bili su zarobljeni), 51 njih je ostalo s brodom Trinidad i bilo zarobljeno također od Portugalaca. Ako uzmemo da se najveći brod s cjelokupnom posadom pobunio i vratio kući možemo dodati još 80 osoba koje su preživjele. Sveukupno pod Magellanovim rukovodstvom ova ekspedicija je imala minimalne gubitke koji su se nakon njegove smrti počeli naglo gomilati što više nego išta drugo pokazuje njegove sposobnosti.^[14]

U kontaktu s domorocima on je ipak bio gotovo identičan drugim španjolskim osvajačima. Na području Brazila gdje mu je bilo zabranjeno činiti zločine on održava strogu disciplinu među ljudima pri kontaktu s domorocima. Ta kontrola brzo nestaje u drugim djelovima svijeta gdje njegova "rulja" uzima sve što želi bez da im se on odlučno suprostavi. Na području siromašne Patagonije on čak izdaje naređenje da se zarobi nekoliko lokalnih stanovnika da bi ih se odvelo u Španjolsku. Još gore scene nastaju na Otoku lopova gdje se vrše pljačkanje i paljenja domova. Taj način rada ga je na kraju stajao glave na otoku Maktan. Tamošnje lokalno stanovništvo je bilo uplašeno od španjolaca tako su bježali od sukoba s njim. Tek kada je Magellan donio naređenje da im se spale kuće dolazi do bitke u kojoj će poginuti.

Lične žrtve

Prije odlaska na putovanje Magellan dobiva nasljednu titulu potkralja za sve zemlje koje će otkriti. Tu titulu na kraju nitko neće nositi. Njegova malena djeca će umrijeti prije njega, zajedno s ženinim bratom koji je bio na putovanju s njim. S druge strane svi oni koji su ga bili izdali bivaju nagrađeni. Posada broda San Antonio koji je dezertirao dobiva od kralja čast otkrivača Magellanovog prolaza. Sam del Cano koji dovršava njegovo otplovljavanje svijeta i zbog toga biva slavljen je bio jedan od pomilovanih pobunjenika od travnja 1520 godine.

Reference

1. "Magellan" entry in Collins English Dictionary, HarperCollins Publishers, 1998.
2. "Magellan" entry in Random House Webster's Unabridged Dictionary.
3. Hogan 2008
4. From the Gazetteer of Planetary Nomenclature, maintained by the USGS, in cooperation with IAU: Magelhaens on Moon, Magelhaens A on Moon, and Magelhaens on Mars. Accessed 2012-08-27.
5. Zweig, Stefan, "Conqueror of the Seas – The Story of Magellan", p. 51, READ BOOKS, 2007, ISBN 1-4067-6006-4
6. R. A. Donkin, "Between East and West: The Moluccas and the Traffic in Spices up to the Arrival of Europeans", p. 29, Volume 248 of Memoirs of the American Philosophical Society, DIANE Publishing, 2003 they fucked upp ISBN 0-87169-248-1
7. James A. Patrick, Renaissance and Reformation, p. 787, Marshall Cavendish, 2007, ISBN 0-7614-7650-4
8. William J. Bernstein, A Splendid Exchange: How Trade Shaped the World, pp.183-185, Grove Press, 2009, ISBN 0-8021-4416-0
9. Zweig, Stefan, "Conqueror of the Seas – The Story of Magellan", p.44-45, READ BOOKS, 2007, ISBN 1-4067-6006-4
10. Mervyn D. Kaufman (2004), Ferdinand Magellan, Capstone Press, pp. 13, ISBN 978-0-7368-2487-3
11. GeneAll.net – Beatriz Barbosa
12. „Ferdinand Magellan”, Catholic Encyclopedia (New Advent), pristupljeno 14 January 2007
13. „The Death of Magellan, 1521”. Eyewitnesstohistory.com. Pristupljeno 16 November 2010.
14. Nancy Smiler Levinson (17 September 2001), Magellan and the First Voyage Around the World, Houghton Mifflin Harcourt, pp. 39, ISBN 978-0-395-98773-5, pristupljeno 31 July 2010, »Personnel records are imprecise. The most accepted total number is 270.«

Literatura

• Stefan Zweig : Magellan der mann und seine tat
• Beaglehole, J.C. (1966), The Exploration of the Pacific, London: Adam & Charles Black, OCLC 253002380
• Castro, Xavier de; Hamon, Jocelynn; Thomaz, Luis Filipe de Castro (2007), Le voyage de Magellan (1519–1522). La relation d'Antonio Pigafetta & autres témoignages, Paris: Chandeigne, coll. « Magellane », ISBN 2-915540-32-2.
• Cliffe, Edward (1885), Hakluyt, Richard, ur., „The voyage of M. John Winter into the South sea by the Streight of Magellan, in consort with M. Francis Drake, begun in the yeere 1577”, The principal navigations, voyages, traffiques and discoveries of the English nation (Edinburgh, Scotland: E. & G. Goldsmid).
• Drake, Francis (1628), The world encompassed by Sir Francis Drake: being his next voyage to that to Nombre de Dios Elibron, Classics series, Issue 16 of Works issued by the Hakluyt Society, Adamant Media Corporation, ISBN 1-4021-9567-2
• Hogan, C. Michael (2008), N. Stromberg, ur., Magellanic Penguin, GlobalTwitcher.com, arhivirano iz originala na datum 2011-08-23, pristupljeno 2015-06-30.
• Noronha, Dom José Manoel de (1921), Imprensa da Universidade, ur. (Portuguese), Algumas Observações sobre a Naturalidade e a Família de Fernão de Magalhães, Coimbra: Biblioteca Genealogica de Lisboa, arhivirano iz originala na datum 2010-03-07, pristupljeno 2015-06-30.
• Stefoff, Rebecca (1990), Ferdinand Magellan and the Discovery of the World Ocean, Chelsea House Publishers, ISBN 0-7910-1291-3
• Suárez, Thomas (1999), Early mapping of Southeast Asia, Tuttle Publishing, ISBN 978-962-593-470-9.
• Swenson, Tait M. (2005), „First Circumnavigation of the Globe by Magellan 1519–1522”, The Web Chronology project, November 2005, pristupljeno 14 March 2006.

• Pigafetta, Antonio (1906), Magellan's Voyage around the World, Arthur A. Clark (orig. Primer viaje en torno del globo Retrieved on 2009-04-08)
• Magellan (Francis Guillemard, Antonio Pigafetta, Francisco Albo, Gaspar Correa) [2008] Viartis ISBN 978-1-906421-00-7
• Maximilianus Transylvanus, De Moluccis insulis, 1523, 1542
• Nowell, Charles E. ed. (1962), Magellan's Voyage around the World: Three Contemporary Accounts, Evanston: NU Press
• The First Voyage Round the World, by Magellan, full text, English translation by Lord Stanley of Alderley, London: Hakluyt, [1874] – six contemporary accounts of his voyage
• Bergreen, Laurence (14 October 2003), Over the Edge of the World: Magellan's Terrifying Circumnavigation of the Globe, William Morrow, ISBN 978-0-06-621173-2, Lay summary
• Guillemard, Francis Henry Hill (1890), The life of Ferdinand Magellan, and the first circumnavigation of the globe, 1480–1521, G. Philip, pristupljeno 8 April 2009
• Hildebrand, Arthur Sturges (1924), Magellan, New York: Harcourt, Brace & Co, ISBN 978-1-4179-1413-5
• Joyner, Tim (1992), Magellan, Camden, Me.: International Marine Publishing, ISBN 978-0-07-033128-0
• Nunn, George E. (1932), The Columbus and Magellan Concepts of South American Geography
• Parr, Charles M. (1953), So Noble a Captain: The Life and Times of Ferdinand Magellan, New York: Crowell, ISBN 0-8371-8521-1
• Parry, J. H. (1979), The Discovery of South America, New York: Taplinger
• Parry, J. H. (1981), The Discovery of the Sea, Berkeley: University of California Press, ISBN 978-0-520-04236-0
• Parry, J. H. (1970), The Spanish Seaborne Empire, New York: Knopf, ISBN 978-0-520-07140-7
• Pérez-Mallaína, Pablo E. (1998), Spain's Men of the Sea: Daily Life on the Indies Fleets in the Sixteenth Century, trans. Carla Rahn Phillips, Baltimore: Johns Hopkins University Press, ISBN 978-0-8018-5746-1, arhivirano na datum 2012-03-24. Error: If you specify |archiveurl=, you must first specify |url=, pristupljeno 2015-06-30, Lay summary
• Roditi, Edouard (1972), Magellan of the Pacific, London: Faber & Faber, ISBN 0-571-08945-3
• Schurz, William L. (May 1922), „The Spanish Lake”, Hispanic American Historical Review (Duke University Press) 5 (2): 181–194, DOI:10.2307/2506024, ISSN 0018-2168, JSTOR 2506024.
• Thatcher, Oliver J. ed. (1907), „Vol. V: 9th to 16th Centuries”, The Library of Original Sources, University Research Extension Co, pp. 41–57, arhivirano iz originala na datum 2014-08-24, pristupljeno 8 April 2009
• Wilford, John Noble (2000), The Mapmakers, New York: Knopf, ISBN 0-375-70850-2, Lay summary^{[mrtav link]}
• Zweig, Stefan (2007), Conqueror of the Seas – The Story of Magellan, Read Books, ISBN 1-4067-6006-4
• Ralf Berhorst, Olaf Mischer: In 1082 Tagen um die Welt. In: Geo Epoche. Das Zeitalter der Entdecker. Hamburg 2006, 24. ISSN 1861-6097
• Richard Humble: Die Entdecker. Time-Life Die Seefahrer. Time-Life International, Amsterdam 1979.
• Bernhard Kay: Der Navigator. BL Taschenbuch 14 441. Bastei Lübbe, Bergisch Gladbach 2000. ISBN 3-404-14441-4
• Antonio Pigafetta: Mit Magellan um die Erde. Ein Augenzeugenbericht der ersten Weltumsegelung. Edition Erdmann, Wiesbaden 2011. ISBN 978-3-86539-811-6
• Siegfried Schmitz: Hermes Handlexikon Große Entdecker und Forschungsreisende. ECON Taschenbuch, Düsseldorf 1983. ISBN 3-612-10008-4
• Walter Krämer (Hrsg.): Die Entdeckung und Erforschung der Erde. F.A. Brockhaus Verlag, Leipzig 1949, 1979.
• Stefan Zweig: Magellan. Der Mann und seine Tat. Wien 1938 (E-Text)
• Zweig, Stefan, Magallanes: El hombre y su gesta. Madrid: Editorial Debate, 2005, ISBN 84-8306-610-6
• Pigafetta, Antonio (1986) [1800]. estudio preliminar del Prof. Nelson Martínez Díaz, ed. Primer viaje alrededor del globo Primo viaggio in torno al Globo Terracqueo. Barcelona: Ediciones Orbis. ISBN 84-7634-527-5.
• Xavier de Castro (dir.) (préf. de Carmen Bernand y Xavier de Castro), Le voyage de Magellan (1519-1522). La relation d'Antonio Pigafetta & autres témoignages, colección «Magellane». París: Chandeigne, 2010, 1088 p.

Vanjske veze

Ferdinand Magellan na Wikimedijinoj ostavi

• Magellan's untimely demise on Cebu in the Philippines from History House
• EXPEDICIÓN MAGALLANES – JUAN SEBASTIAN ELCANO
• Encyclopaedia Britannica Ferdinand Magellan
• Das Magellan-Kreuz in Cebu City Arhivirano 2013-10-17 na Wayback Machine-u
• Biografie von Fernão de Magalhães Arhivirano 2007-09-30 na Wayback Machine-u (portugiesisch)
• Das Zeitalter der Entdeckungen
• Entdeckungen und Kolonialreiche Arhivirano 2013-08-08 na Wayback Machine-u
• Primo Viaggio intorno al Mondo, Relacion del Primer Viaje arrededor del Mundo, original radioplay based on Pigafeta's diary and Magellan's letters, broadcast on Radio Exterior de España (French program), 300 minutes into 15 parts. Available in French, on CD MP3.