Damaz II

Damaz II, rođen kao Poppo od Brixena bio je 151 papa, od 17. jula 1048. do 9. augusta 1048. godine. Poznat je kao jedan od najkratkovječnijih papa, te treći Nijemac koji je dobio papsku stolicu.

Damaz II. Damasus Secundus
Pravo ime	Poppo od Brixena
Papinstvo počelo	17. jul 1048.
Papinstvo završilo	9. august 1048.
Prethodnik	Benedikt IX.
Nasljednik	Lav IX.
Rođen	? Pildenau, Vojvodstvo Bavarska, Sveto Rimsko Carstvo
Umro	9. august 1048. Palestrina, Papinska Država
Ostali pape imena Damaz

Poppo se rodio u Bavarskoj, a prije nego što je postao papa služio je kao biskup Brixena u današnjem Tirolu. Historijski izvori ga opisuju kao "čovjeka izuzetnog obrazovanja i erudicije". Prvi put se u historijskim spisima pojavljuje kao sudionik znamenitog koncila u Sutriju 20. decembra 1046. na kome su vodeći biskupi, na poticaj njemačkog kralja Heinricha III smijenili trojicu suparničkih papa - Benedikta IX, Silvestra III i Grgura VI - čija je borba za vlast paralizirala rad Crkve i izazvala nasilje i anarhiju na ulicama Rima. Nedugo nakon toga je za papu izabran Klement II, kandidat koga je izabrao lično kralj Heinrich.

Klement je, međutim, umro u oktobru 1047. a što je Benedikt iskoristio da zajedno sa svojim pristašama ponovno uđe u Rim i sebe proglasi papom. Vijest o Klementovoj smrti je Heinricha zatekla na Božić 1047. u Pöhldeu u Saksoniji, zajedno sa izaslanstvom Rimljana koji su od cara tražili da smjesta imenuje novog papu kako bi se mogao protjerati omraženi Benedikt. Ista je delegacija kao kandidata predložila lyonskog nadbiskupa Halinarda koji je tečno govorio italijanski i bio dobro upoznat s prilikama u Rimu. Heinrich je, na savjet biskupa Wazoa od Liegea odlučio sačekati; kada je Halinard odbio sugestiju da postane novi papa, izbor je pao na Poppoa.

Poppo, međutim, nije uspio preuzeti svoju papsku stolicu, jer ga Heinrich, zabrinut zbog mogućnosti ustanka u Njemačkoj, nije mogao pratiti dalje od Ulma. Umjesto toga je zadatak da Poppoa sprovede u Rim prepustio toskanskom markgrofu Bonifaceu III. On je, međutim, bio podmićen od strane pape Benedikta te je odbio Poppou pružiti trupe uz čiju bi pomoć preuzeo Rim. Boniface je caru postao poruku u kojoj tvrdi da je "rimsko stanovništvo na Benediktovoj strani" i da nema smisla inzistirati na novom papi. Poppo se nakon toga vratio u Njemačku.

Heinrich, međutim, nije od toga htio odustati, pa je Bonifaceu poslao pismo u kome ga upozorava da će odbijanje da Poppoa dovede u Rim smatrati neposluhom. Uplašen od neposredne carske intervencije, Boniface je konačno pristao svojim trupama podržati Poppoa koji se vratio iz Njemačke. 16. jula 1047. je Benedikt pred njima pobjegao iz Rim. Sljedeći dan je Poppo ušao u Rim gdje mu je priređen trijumfalni doček, te gdje je odmah proglašen za papu pod imenom Damaz II.

Novi papa se, međutim, odmah teško razbolio, što su kroničari ispočetka pripisivali ljetnim vrućinama. Damaz je zbog toga brzo premješten u obližnji gradić Palestrina, ali mu se stanje nije popravilo, te je ubrzo umro. Sahranjen je u bazilici San Lorenzo fuori le Mura. Njegova smrt je bila predmetom špekulacija o tome da je otrovan, a kao krivac se navodio izvjesni Gerhard Brazutus, prijatelj Benedikta IX, kao i sljedbenik reformskog redovnika Hildebranda (budući papa Grgur VII). Većina historičara, pak, drži da je najvjerojatniji uzrok smrti malarija.

Nakon Damazove smrti se Benedikt nije uspio vratiti na papsku stolicu. Umjesto toga je nekoliko mjeseci trajala sedesvakancija okončana kada je za papu izabran još jedan Heinrichov štićenik, koji će postati poznat kao Lav IX.