iranski grad u Hormuzganu From Wikipedia, the free encyclopedia
Džask (perz. جاسک) je grad i luka u pokrajini Hormuzgan na jugu Irana, oko 225 km jugoistočno od pokrajinskog sjedišta Bandar-e Abasa. Smješten je na poluotoku koji se pruža u Omanski zaljev stvarajući manji Istočni i Zapadni Džaskanski zaljev. Područje oko grada zajedno sa zapadnim Golestanom specifično je kao jedino u Iranu gdje se javlja fenomen blatnih vulkana[1]. Obalnim makranskim područjem oko grada prevladava vruća pustinjska klima (BWh) s vrućim ljetima i blagim zimama, a vegetaciju mu čine uglavnom palme[2].
Džask () جاسک | |
---|---|
Koordinate: 25°39′N 57°46′E | |
Država | Iran |
Pokrajina | Hormuzgan |
Okrug | Džaskanski okrug |
Visina | 5 m |
Stanovništvo (2006.) | |
- Grad | 11.133 |
Vremenska zona | IRST (UTC+3:30) |
- Ljeto (DST) | IRDT (UTC+4:30) |
Karta | |
Grad je u historiji bio nezaobilaznom stanicom na pomorskom putu između Irana i Indije, stoga su ga mnogi historičari pokušavali identificirati s mjestima iz drevnih putopisa[2]. Među takvim toponimima su Badis iz Arijanove „Indike“, rt Carpella i Dagasira iz Ptolemejeve „Geografije“, te Omana iz „Puta oko Eritrejskog mora“[2]. Svaka od navedenih pretpostavki je diskutabilna, no zato se s priličnom sigurnošću može potvrditi da Džask pripada području kojeg su prema drevnom pomorcu Nearh nastanjivali tzv. ribojedi[2]. U djelima ranoislamskih geografa poput Jakuta i Kazvinija spominje se otok Džasak kojeg danas poistovjećuju uglavnom s Larakom[2]. Plovidba od Džaska do Sinda u srednjem vijeku trajala je šest tjedana[2].
U decembru 1616. u Džask pristaje Englez E. Connock čime započinje trgovina između Irana i Engleske[2]. Sljedeće godine primio ga je osobno šah Abas Veliki nakon čega je sklopljen trgovački sporazum kojim je Engleska dobila pravo na boravak u Džasku, te izgradnju crkvi i groblja[2]. Sljedećih godina rasle su pomorske tenzije između Engleza i Portugalaca koji su htjeli onemogućiti trgovinu između Surata i Džaska, a pokraj potonjeg 1620. odigrala se i pomorska bitka u kojoj su pobijedili Englezi unatoč pogibji kapetana[2]. Od 1809. Džask je nakratko potpao pod vlast Muskata, a 1869. postao je jednom od stanica indoevropskog telegrafa od kojeg su se kablovi protezali do Bušehera i Bandar-e Lenge na sjeverozapadu, Karačija na istoku, te Adena na jugozapadu[2]. Stanicu je čuvalo 100 britanskih i 20 iranskih vojnika, većinom Kurda[2]. Godine 1947. Džask je pogođen potresom magnitude Mw = 5,8[3].
Ekonomija grada danas se temelji pretežito na ribarstvu i uzgoju datulja. Godine 2007. najavljen je projekt izgradnje naftovoda od Džaska do Neke u Mazandaranu[4]. Džask je državnom cestom 91 povezan s Minabom i Bandar-e Abasom na sjeverozapadu, cestom 98 s Čabaharom na istoku, a lokalna cesta spaja ga i s ruralnom unutrašnjosti na sjeveru. Istočno od grada nalazi se Aerodrom Džask, a od 2008. gradskim lučkim kapacitetima služe se i oružane snage Irana[5]. Većina populacije Džaska su Baluči[2], a prema popisu stanovništva iz 2006. godine u gradu je živjelo 11.133 ljudi.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.