Astijanakt

Astijanakt (starogrčki: , doslovno = "princ grada"^[1] ili "zaštitnik grada"^[2]) bio je, u grčkoj mitologiji, sin trojanskog junaka Hektora, sina Prijamovog, i Andromahe, kćerke Eetiona, kralja grada Tebe u Kilikiji.^[3] Po rođenju je dobio ime Skamandrije (starogrčki: ) po reci Skamandru u Troadi, ali su ga Trojanci nazvali Astijanaktom jer je bio Hektorov sin i naslednik prestola.^[4]

Gravura koja prikazuje Astijanakta kako pada sa zidina troje, dok njegova majka Andromaja posmatra.

Mitologija

Tokom trojanskog rata Andromaha je dečaka sakrila u Hektorov grob, ali su ga Ahejci otkrili i ubili, kako sin ne bi postao očev osvetnik.^[5][6] Prema verziji u Maloj Ilijadi, koju prenosi Pausanija, Astijanakta je ubio Neoptolem, sin Ahilejev, tako što je bacio dečaka sa zidina Troje.^[7] Prema drugoj verziji, koju je, kako se čini, opisivalo Razorenje Ilija, Neoptolem je Astijanakta ubio na žrtveniku Zevsa Herkeja,^[1] a i na nekim vazama nalazi se predstava na kojoj Neoptolem ubija Prijama, koji je utočište potražio kod žrtvenika, i to tako što staroga kralja udara Astijanaktovim beživotnim telom, dok pored stoje užasnuti posmatrači.^[8] U Ovidijevim Metamorfozama dečaka sa zidina bacaju Heleni.^[9] U Euripidovim Trojankama glasnik Taltibije otkriva Andromahi da je Odisej ubedio Ahejce da bace Astijanakta sa bedema te da je dete tako i ubijeno.^[10] U Senekinoj verziji Trojanki prorok Kalhant obznanjuje da se Astijanakt mora baciti sa zidina Troje da bi grčki brodovi mogli uz povoljan vetar zaploviti kući,^[11] ali kad je bio odveden na kulu, dečak se sam bacio.^[12]

Prema jednom predanju, koje prenosi Strabon, Astijanakt nije ubijen, nego je u Troadi osnovao novi grad, u koji je preselio stanovnike obližnje Skepside.^[13]

Reference

1. Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Astijanakt
2. R. S. P. Beekes, Etymological Dictionary of Greek, Brill, 2009, s.v. Ἀστυάναξ.
3. Hornblower & Spawforth 2003, s.v. Astyanax
4. Homer, Ilijada, VI, 402–403; XXII, 506–507.
5. Schmitz 1867, s.v. Astyanax
6. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, Epitome, V, 23.
7. Pausanija, Opis Helade, X, 25, 4.
8. Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae, II, 2, 684–685.
9. Ovidije, Metamorfoze, XIII, 413 sqq.
10. Euripid, Feničanke, 719 sqq.
11. Seneka Mlađi, Trojanke, 365–370.
12. Seneka Mlađi, Trojanke, 1100–1103.
13. Strabon, Geografija, XIII, 1, 52.

Literatura

• Hornblower, Simon; Spawforth, Antony (2003). The Oxford Classical Dictionary. New York: Oxford University Press.
• Schmitz, Leonhard (1867), „Astyanax”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston
• Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga.