Antun Barac

Antun Barac (Kamenjak, 22. 8. 1894. — Zagreb, 1. 11. 1955.) bio je hrvatski povjesničar.

Antun Barac
Antun Barac 1935.
Rođenje	Kamenjak
Smrt	Zagreb

Životopis

Raspon njegovog znanstvenog zanimanja vrlo je širok i kreće se od kritičko – esejističkih napisa o manje važnim piscima, preko monografija o vrhunskim hrvatskim stvaraocima poput Nazora, Šenoe, Vidrića ili Mažuranića do velikih sinteza o hrvatskoj književnoj kritici 19. stoljeća ili započete povijesti hrvatske književnosti od hrvatskog narodnog preporoda do stvaranja Jugoslavije. Dva su temeljna njegova polazišta u vrednovanju književnosti. Ona mora biti izraz čovjeka u njegovom totalitetu, kao individualnog i društvenog bića, te duboko zahvatiti u osnovna pitanja života. Druga mu je teza da se velika umjetnost rađa samo iz velike boli. Dakako, najvažniji je vrijednosni kriterij koliko je pisac za svoj doživljaj našao adekvatni izraz. U svoja proučavanja unio je i specifični nacionalni kriterij, držeći da svaka mala književnost u većoj mjeri odražava društveni život svoga naroda nego velika. Otuda i poznata njegova krilatica o veličini malenih.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Antuna Barca uhapsile su vlasti NDH i internirale u logoru Stara Gradiška, od listopada 1941. do svibnja 1942. godine. O tome piše u svojoj knjizi "Bijeg od knjige", koja je objavljena posthumno, 1965. u izdanju kuće Naprijed.